Ne ću vam ovdje pričati o onom vjerskom dijelu.
Trebalo bi mi 10-ak postova samo za to. Osim toga, oni koje zanima vjerojatno već sve znaju o Lourdesu ili će saznati, a oni koje ne zanima, ne zanima ih.
Ono o čemu ću pisati kad je Lourdes u pitanju je smisao za biznis.
Ilitiga poduzetnički duh.
Lourdes je mjesto u Pirinejima, gotovo na samoj granici Francuske sa Španjolskom.
Pogled na Pirineje
U samom gradu nitko ne živi, nema stambenih zgrada, SVE zgrade su pretvorene u hotele.
SVE! Hoteli sa od - do zvjezdica.
Sve je podređeno gostu, tj. bolje rečeno sve je podređeno zaradi od turizma, jer iako vjerski, ali i to je vid turizma i to očito vrlo unosan.
Kad su spomenute zvjezdice u pitanju treba ih uzeti s veeeelikom rezervom, ali to su Francuzi i oni si mogu dozvoliti sve, za razliku od nas balkanaca koji moramo dosegnuti europske standarde (ne znam samo koji su to!).
U samom gradu nema niti jednog dućana s namirnicama, odnosno hranom.
Ako hoćeš jesti izvan hotela izvoli u restoran, a cijene su paaaaapreeeeneeeee.
Kafića klasičnih nema, svaki lokal je ujedno restoran, kafić i slastičarnica, a ono što nazivaju kapučinom će vas koštati cca 3 € (cca 22 kn), o hrani da ne govorim.
Boca obične vode od pola litre u nečem nalik na kiosk košta 1,50 € (cca 11 kn).
Ono što je zbilja prekrasno i odlično uređeno je samo svetište radi kojeg milijuni ljudi i dolaze u grad svake godine. Tamo ništa nije prepušteno slučaju, sve je vrhunski uređeno i organizirano i na tome im skidam kapu. Sve ostalo oko toga je daleko ispod nekog nivoa koji sam ja očekivala.
Pogled na svetište
Jedna od bazilika u svetištu
U samom svetištu nalaze se tri bazilike doslovno jedna na drugoj – Kripta, Crkva Bezgrješnog začeća i Crkva Sv. Krunice, a ispod zemlje nalazi se najnovija bazilika Sv. Pia X. koja može primiti 25000 ljudi.
Pokušaj dočaravanja veličine unutrašnjosti bazilike Sv. Pia X.
Naravno, centralno i najvažnije mjesto cijelog svetišta je spilja ukazanja s izvorom vode.
U vrijeme kad su se ukazanja dogodila spilja je bila teško dostupna i daleko od samoga mjesta. Sad je sastavni dio njega.
Spilja ukazanja
Izvor
Također je dojmljiv i križni put (odnosno Kalvarija), uređen na brdu iznad samog svetišta, koji počinje na jednom kraju, a završava na drugom kraju svetišta i na kojem su na postajama skulpture u prirodnoj veličini.
Hrvati na križnom putu
Ako želite kupiti neki lijep i originalan suvenir prilično ćete se pomučiti.
Za sve one koji su mislili da smo mi najgori po tom pitanju odgovorno tvrdim – vjerujte nismo!
Ne, nije da nema ponude. Ima je, dućani su jedan do drugog, ali kič pršti na sve strane.
Od plastičnih Gospi koje svijetle u mraku, proizvedenih u Kini do gigantskih plastičnih krunica kričavo zelene boje (također svijetle u mraku) pogađate, proizvedenih u Kini.
Ima tu i prekrasnih stvari, ali sve ono što je meni zapelo za oko bilo je, opet pogađate, preskupo.
A sad da kažem i ponešto o onom radi čega smo išli tamo...vojno hodočašće.
Njegova posebnost je što se tih dana u Lourdesu okupe vojske i policije raznih zemalja svijeta sa svih kontinenata.
Hodaju okolo u svojim uniformama (svečanim, povijesnim, svakakvim), stupaju ulicama Lourdesa, zajedno sa svojim orkestrima...
Ma to je zbilja poseban doživljaj.
Preko dana svi imaju vjerske sadržaje na koje se obavezno odlazi zajedno i organizirano, vojnički.
Nas je ove godine bilo 1840, daleko najviše, pa sad pokušajte zamisliti kakav je impresivan prizor kad se postroji toliki broj ljudi u četverored (naprijed oni u uniformama, iza njih mi civili) i stupa kroz grad.
Jedan djelić naše kolone
Ljudi stoje sa strane, gledaju, pozdravljaju, skandiraju.
U Lourdesu svi znaju za Hrvatsku, naša vojska, policija, općenito naši ljudi su tamo izrazito cijenjeni.
Možda će nekome to zvučati čudno, ali zbilja je tako.
Najbolja moguća promocija Hrvatske u svijetu.
Danju se u Lourdesu obavljaju vjerski obredi i rituali, a naveče, onako vojnički, nastupa noćni (ne baš sasvim) kršćanski život...
Tulumari se na ulicama grada, uz glazbu, ples, alkohol, sklapaju se prijateljstva, razmjenjuju obilježja i dijelovi uniformi, sve dok ne dođe vojna policija i napravi fajrunt.
Nema tu jezičnih ni bilo kakvih drugih barijera, kad se hoće sve se može.
Hrvatski tulum, na koji su se spontano uključili Španjolci, a onda i ostali koji su se našli tu (sve se odvija nasred križanja kojim uredno prolaze auti....tj. prolaze ako ih puste ljudi )
Ovako izgleda kad Irci spontano zagajdaju...
Jedan od njih završio je na kraju s kravatom i opasačem hrvatske policije na sebi...imamo, naime, opasne policajke!
p.s. nisam uspjela ustvrditi nose li išta ispod kilta!
A evo još nekih živopisnih sudionika hodočašća...
Papinska garda
Španjolci
Meni je ovaj s brčićima isti onaj engleski drot iz Alo Alo – gud mauning!
Obala Bjelokosti
Kako se zove stanovnik Obale Bjelokosti?
Belgijci
Austrijanci
Omiljeni detalj na ovoj slici mi je ruka ležerno oslonjena o kukić mladića lijevo
Congo-Brazzaville
Dok kolega laje na mobitel ona odgovorno brani nacionalne boje.
Na kraju slikanja mi je zahvalila!
Nastavit će se...