Where have all the good men gone…

Situacija 1

Izlazim iz FINA-e (nisam pljačkala!) i jedva nekako teška vrata povlačim prema sebi kako bih izašla, i taman da ću krenuti van kad u to drtesina od 2 metra i 200 kila žive vage, džentlmen od glave do pete koji i na wece školjci čita bon-ton ulijeće na širom otvorena vrata i još skoro i mene odnese usput u prolazu.
Činjenicu da sam žensko i duplo manja i slabija još bih i zanemarila, ali kako zanemariti činjenicu da je i inače po bon-tonu, a i zdravoj logici propisano pustiti prvo onoga tko izlazi pa onda ući. Spomenuti "gospodin" nije mene vjerojatno ni primijetio, samo mu je neka dobra vila čudom otvorila vrata baš kad je on naišao, da ne mora zamarati svoje brižljivo uzgojene mišiće.

Situacija 2

Vozim se u svom Fići po glavnoj ulici, da glavnija ne može biti. Iz jedne sporedne koja k tome ima i znak stop izlijeće konj u BMW-u (naravno!) na način da nije niti usporio, a kamoli stao na stop, a nedajbože pogledao ide li netko po glavnoj ulici, moglo bi ga uhvatit u vratu, a to ne želimo je li... Jedva zakočim i potrubim mu, a on mi pokaže srednji prst! Pitam se bi li se to isto usudio jednom onakvom kao iz situacije 1!?

Situacija 3

Hodam Jurišićevom ulicom, žurim, na zasluženoj sam pauzi, valja u pola sata obaviti sve što trebam. Iza mene hodaju dva dečka, muškarca, što li su već. U jednom trenutku žele skrenuti u prolaz sa strane i umjesto da to učine skrećući iza mene jer tako nitko nikome ne bi smetao, oni ubrzavaju i meni presijecaju put kako bi skrenuli ispred mene. Onako u žurbi jedva stanem da se ne sudarimo, već time vidno iznervirana, a onda mi još jedan od njih u prolazu podrigne ravno u uho. Kikotanje je naravno uslijedilo nakon toga. Ne nisu imali 14, nego blizu 30.

Situacija 4

Namjeravam prijeći ulicu na pješačkom prijelazu. Kao i uvijek zastajem i gledam mogu li prijeći. Automobil koji se približava usporava. Misleći kako mi ima namjeru stati i propustiti me zagazim na pješački. Kad sam krenula majstor dodaje gas, i proleti kraj mene gotovo me zakačivši, uz nezaobilaznu škripu guma.

Situacija 5

Vozim se u Fići. Na jednom semaforu stajem iza audija A6, za volanom drtesina otprilike opisa iz situacije 1., ćelava glava, naborani vrat, nezaobilazna crna odjeća, krunica na retrovizoru, pas koji klima glavom u ritmu vožnje straga, nisam čula, ali vjerojatno u pozadini svira Perković. Dakle, on stoji na semaforu, ja dolazim, i stanem, ostavim pristojan razmak između nas. Nakon što sam ja stala on pogleda u retrovizor, ubaci u prvu i pomakne se par metara naprijed.
Kako ima ljudi koji to inače rade na semaforima ništa ne posumnjam.
Na sljedećem semaforu ponovi se isto. Ja stajem opet iza njega, on pogleda, u prvu i pomakne se naprijed. Kad se sve ponovilo i na trećem semaforu shvatila sam da je idiot u autu iza vidio žensko i pomaknuo se da mu ja slučajno ne bih zakačila njegovo blago, njegov audi. Da čovjek ne povjeruje.

I tako eto....pitam se!