Stalno neka neobjašnjiva gužva i strka.
A i sva sam neka njonjava.
Ubi me ova magla i mrak.
Hvala Bogu pa za dva dana dolazi ljeto...meni barem...he he!
Ono malo slobodnog vremena što mi ostane provodim pokušavajući socijalizirati Klodovika.
A Klodovik, kao i svi muškarci u mom životu, na pruženu ruku ne zna bi li je prihvatio ili možda ipak krvnički zagrizao.
Nepovjerljiv je i strašno se boji.
Zaključih da ima nekih issues sa ženama.
Na muškarce ne reagira tako bojažljivo.
Ili se to ja samo tješim da moja pojava i nije tako zastrašujuća.
Ne želim ga izlagati dodatnim stresovima.
Osim što je još uvijek u stresu radi preseljenja čini mi se da je u prijašnjoj obitelji bio prilično zanemaren, a možda čak i zlostavljan (i to od neke opake žene)!
Zato moramo polako i strpljivo, nas dvoje.
Dok Klodovik malo ne dođe k sebi ne želim ga slikati, uplašio bi se sasvim sigurno.
Kako biste ipak vidjeli kako on otprilike izgleda stavit ću vam slikicu pripadnika njegove vrste.
Veliki Aleksandar
Lijepa je to ptičurina.
Još da nije tako miran i deprimiran.
Nadam se da će se s vremenom oporaviti.
A možda je jednostavno takav.
Asocijalni papagaj.
Idealan kućni ljubimac za mene.
Uglavnom...
Prekosutra odoh tamo...
Ostajte mi zdravo!