Kao i svake godine i ove je veći dio mog godišnjeg odmora bio obilježen Zadrom.
Kad već imaš najbliži rod negdje na moru onda to debelo i koristiš, jel'te!
No kako tamo manje-više redovito boravim već dugi niz godina, po onoj staroj narodnoj – kad si u Rimu ponašaj se kao Rimljanin (ili tako nekako), u Zadru ja zapravo nisam na moru.
Rijetko kad idem na kupanje, pogotovo i zato što sam vezana uz sami centar grada, što ima neke svoje druge prednosti.
Na plaže se ide tu i tamo, izvan grada i kad nije tlaka.
Osim toga, ove godine mi ni vrijeme nije bilo naklonjeno (ništa bolje nije bilo ni prošle koliko se sjećam) tako da sam se za svog boravka u gradu košarke uglavnom kupala na kiši.
Ipak, Zadar je zbilja predivan grad i ja ga jako volim.
I moram ga opet pohvaliti da je iz godine u godinu sve napredniji, uređeniji i da sve više toga ima za ponuditi svojim turistima, tako da, iako ni prije rata nije bio isključivo turistički grad, a tijekom rata je prilično stradao i bio izoliran, Zadar sada blista punim turističkim sjajem i krcat je ljudima.
Ne znam koji se još hrvatski obalni grad može pohvaliti takvim (opravdanim) zanimanjem turista, ako izuzmemo Dubrovnik.
Hvale vrijedno nastojanje je da se svim tim turistima pruži i nešto više od zanimljivog i vrlo starog kamenja i građevina, kroz razna događanja pa i samo uređenje grada.
Zadar u tome itekako uspijeva.
Ono što bih posebno izdvojila je osim već tradicionalnog "Zadarskog ljeta" koje nudi pregršt zbivanja (koncerata, predstavi, izložbi, performensa i sl.) po gradskim trgovima, crkvama i drugim sličnim prostorima, je svakako "Noć punog miseca" koja je također prerasla u svojevrsnu tradiciju.
Te večeri na rivi se gasi ulična rasvjeta, pale se ferali, cijela (prilično duga i prekrasna) zadarska riva bude ispunjena štandovima na kojima razna mjesta sa zadarskog područja (zaleđe, obala, otoci) predstavljaju svoj tradicionalni način života, od jela, nošnji, običaja, ručnih radova, vina, nakita pa i pokojeg magarca i janjca (nedavno utihnulog).
Uz rivu pristaju ribarske brodice sa kojih pjevaju klape, a bilo je i ponešto koncerata na čak dvije bine, od kojih je glavna bila ona kraj morskih orgulja, također jedne od zadarskih atrakcija.
Ove godine se mjesec na trenutak i ukazao, ali kad se pogodi oblačno vrijeme domišljati Zadrani i tome doskoče – upale lažni mjesec (koga zanima nešto više neka klikne ovdje)
Ma mogla bih ja napisati traktate o Zadru.
Predivan je to grad i zbilja se u njemu ima što vidjeti, a mogao bi poslužiti kao svijetao primjer ostalim našim većim obalnim gradovima koji iz godine u godinu siromaštvo ponude pravdaju činjenicom da kroz njih turisti i tako samo prolaze.
Naravno, kad im nisu ponudili ništa što bi ih zadržalo.
I zato navijam poput Tornada – igraj Zaadreee voooliiim teee...
(Jel' tako Djurice!?)
Kako nemam svojih slika (da, aparate po gradu nose samo turisti, a ne ja...hm!) našla sam na internetu nekoliko prekrasnih, dvojice fotografa Josipa Predovana i Marijana Slata.
Uživajte!
Crkva Gospe od Zdravlja (M.Slat)
Sveučilišna kapela Sv. Dimitrija (J.Predovan)
Crkva Sv. Stošije - Katedrala (M.Slat)
Pogled iz Kalelarge na zvonik Sv. Stošije (M.Slat)
Jedna od vila uz obalu s one strane mosta (J.Predovan)