Ali sam žena, i svakodnevno se suočavam sa svim nedostatcima koje (uz neke prednosti) nosi život u femininumu.
Može me tko hoće popljuvati i reći da pretjerujem, govorim samo iz vlastitog iskustva.
Biti žena u Hrvatskoj nije lako.
Živimo u patrijarhalnom društvu, ma koliko možda neki toga nisu svjesni.
Zapravo, sama činjenica da nisu svjesni govori o tome koliko se zapravo "normalnim" smatraju neki obrasci ponašanja.
Žena je potlačena na poslu (ako uopće dođe do njega), u obitelji, na ulici, u javnom životu, pa čak i u televizijskim reklamama.
I nije to tako samo u ruralnim i zaostalim sredinama, nego i u velikim gradovima i među obrazovanim svijetom.
Toliko smo navikle na podređeni položaj da čak i same sebe međusobno omalovažavamo na konto toga što smo žene.
I kako to obično biva, svakome je njegova muka najveća, pa često mislimo kako je baš nama najteže i najgore.
I tako sjedim ja i prst mi poleti sam na daljinski upravljač i pritisne tipku 1, iako televizor nisam palila danima.
I pogledam nešto što me duboko dirnulo i pogodilo.
Da, mogla bih reći, to je tamo negdje, daleko, i baš me briga, mene se to ne tiče.
Ali tiče me se itekako, pogodi me svaka nepravda, duboko.
A ovo što sam vidjela i više je nego nepravda.
Indija i Kina, zemlje sa visokim natalitetom i izrazito patrijarhalne.
Kina – neke činjenice:
Zbog visokog nataliteta država je pokrenula stimuliranje obitelji sa samo jednim djetetom.
Kad već imaju samo jedno dijete, roditelji žele sina.
Zašto sina? Zato što je on nasljednik, zato što on može raditi u polju i slični vrlo "racionalni" argumenti.
Je, ali kako dobiti sina.
Jednostavno.
Pravljenjem djece i ubijanjem ženske novorođenčadi dok se ne potrefi sin.
Tako je bilo nekad, a sad su malo moderniji.
Sad imaju nešto što se zove fetusocid (sama činjenica da je uporijebljen izraz ...cid, govori o razmjerima).
Postoji aparat koji se zove ultrazvuk i kad majka vidi da nosi ženski fetus mora ga se riješiti i tako sve dok ne bude sin.
Rezultati:
U Kini već sad ima 40 milijuna muškaraca viška, koji nikada ne će imati šansu za obitelj jer se njihove potencijalne partnerice nikada nisu niti rodile ili su ubijene kao bebe.
U vrlo kratkom roku ta brojka će se popeti na 50 milijuna jer se trend nastavlja.
Stvar je toliko uzela maha, da je država bila prisiljena poduzeti mjere, pa sad stimuliraju obitelji sa ženskom djecom i na televiziji puštaju spotove kako su djevojčice dobre i drage.
Indija – neke činjenice:
Kako je Indija društvo sa izraženom kastinskom i patrijarhalnom hijerarhijom djevojčice su ubijane na isti način - nakon rođenja, a u novija vremena također je visokoprisutan fetusocid.
Zašto?
Zato što je žensko dijete roditeljima samo trošak!
Naime, nema od nje nikakve koristi, a moraju joj spremiti miraz za udaju.
Kad se uda, muževa obitelj raspolaže njezinim životom i mogu je i ubiti ako hoće.
Da, to se u Indiji vrlo često događa, da svekrva ubije snahu, nakon što su dobili njezin miraz.
Ako je nekom srećom ipak preživjela i fetusocid i čedomorstvo (u Indiji, naime, 1/4 ženske djece ne doživi 15. godinu zbog nasilja) i živa dospjela i ostala živa u muževljevoj obitelji, mora roditi muško dijete, sva druga će joj biti ubijena, htjela ona to ili ne.
Rezultat:
U Indiji već ima stotine i stotine sela u kojima žive isključivo muškarci.
Ako su siromašni nemaju nikakve šanse osnovati obitelj.
Oni bogatiji mogu otići malo dalje pa si negdje kupiti ženu.
To je rezutiralo visokom stopom nasilja, kroničnog alkoholizma i ostalih devijantnih pojava.
Dakle, svaka Indijka daleko bi bolje prošla da se rodila kao krava!
I dok se mi borimo da nam dozvole biti kirurzi (u Hrvatskoj nijedna žena nije kirurg, ne zato što ne žele nego zato što im ne daju), sudjelovati u vlasti i odlučivanju, da se ne govori da smo do položaja došle preko kreveta ako smo uspješne, i slično tome, negdje se žene bore za goli život.
Milijuni njih, ne samo da nisu dobile priliku biti jednako uspješne kao muškarci, nego uopće nisu dobile priliku za život!
Čini se da mnoge žene u Indiji sanjaju
dan kad će im netko reći: "Kravo jedna!"