Kažu da se čovjek izdvaja od svih životinja po tome što ima svijest.
Odnosno, objašnjeno malo drugačije, ali smislom gotovo jednako, Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku i dao mu mogućnost izbora odnosno odlučivanja.
Stvorio ga je kao i sva druga stvorenja, da bude njegovo stvorenje, ali mu je ipak dao slobodnu volju.
Svi mi koji živimo u današnjem svijetu uvjereni smo kako uživamo slobode kakve prije ljudi nisu imali, kako smo razvijeni, kulturni, otvorenih umova, napredni u svakom pogledu.
Demokracije vladaju svugdje, tamo gdje ih nije bilo, polako se razvijaju, globaliziramo se, povezujemo, hrlimo nezaustavljivo...Kamo?
To nitko ne zna.
Izborili smo ljudska prava, pa ženska prava, pa dječja prava, prava manjina, pa prava životinja...
Infomirani smo, umreženi, napravili smo od svijeta u kojem živimo globalno selo.
Imamo napredne zakone, humani smo, pazimo na sve, putujemo u svemir, proizvodimo nove bolesti pa izmišljamo za njih lijekove, svakodnevno osmišljavamo nove stvari za udobnost života...
Slobodni smo...
Kao što ljudi nikada nisu bili...
I imamo mogućnost izbora, slobodnu volju...
Ili bolje rečeno, većinu vremena živimo uvjereni da je tako.
Kad malo bolje pogledam oko sebe, svi smo mi robovi, i manje slobodni nego što je to čovjek ikada bio.
Ovo ropstvo, za razliku od povijesnih sami smo izabrali.
Robujemo autima, stanovima, novcima, poslovima, navikama, porocima, luksuzu, stvarima koje bi kao trebale poboljšati naše živote i učiniti ih lakšim i jednostavnijim.
Pa onda sigurnost, opsjednuti smo vlastitom sigurnošću...
Kamere su posvuda, zaštitari, policija, sudovi, zakoni...
Želimo vlastitu privatnost, ali spremno zavirujemo u tuđe domove, na televiziji najbolje prolaze voajerske emisije, jer nekako je uvijek lakše živjeti tuđi život nego svoj vlastiti.
Televizija, novine, radio zapravo kroje našu svijest, usađuju nam stavove, mišljenja, vrijednosti, ohrabruju naš potrošačko-konzumentsko-robovski duh...
Uvjereni smo kako odlučujemo o svemu, a zapravo smo samo marionete u rukama nekih moćnih ljudi koji upravljaju svijetom zahvaljujući njegovom potrošačko-konzumentsko-robovskom duhu.
Danas je čovjek slobodniji nego ikada pa ipak je sve više usamljenih ljudi, nefunkcionalnih obitelji, nesretnih, gladnih, bolesnih.
O ljubavi i srcu nitko više ne govori, to je sadržaj nekih prošlih vremena, ovo su neka druga, realna i racionalna vremena okrenuta čovjeku...Navodno...Tako se barem priča po kuloarima...
I kad dođe do onog trena kada riječi majka i rođenje postanu dvije najvulgarnije riječi (za neinformirane pročitati A.Huxley – Vrli novi svijet) pitam se da li uzeti plavu ili crvenu pilulu (za neinformirane pogledati film Matrix)!?