Danas...Prošla baba s kolačima!
Imam nešto drugo na srcu i duši...
Ovaj san opisan u prethodnom postu (zbilja sam to sanjala!) bio je samo početak...
Inače, cijeli život jako rijetko sanjam, odnosno da se ispravim (jer psiholozi kažu da svaku noć sanjamo), rijetko znam jesam li sanjala i što, a ako i znam to su obično takve nebuloze da ih ni Freud ne bi uspio protumačiti.
No, u zadnjih možda tjedan dana stanje se promijenilo.
Sanjam svaku noć i znam da sanjam.
Sanjam sve što mi se događa.
Sanjam ljude koje znam i koje nikada nisam vidjela.
U snovima razgovaram s blogerima (i koje znam i koje ne znam), s ljudima koji su mi daleko, s ljudima koji su već davno umrli...
Više ne znam koje razgovore sam stvarno vodila, a koje sam sanjala.
Povežem u snu Mufasu i podatke iz knjige koju čitam (Mufasa ili smo stvarno razgovaralil - morat ću provjeriti neke činjenice)...
Padnem pa me diže Kljun (ne znam samo odakle se stvorio), itd.
Sve mi se čini da će u mom malom mozgiću konačno nastati kratki spoj.
Ne bi bilo ni čudno s obzirom na količinu radnih sati, a sad je još siroče počeo i po noći raditi punom parom.
Eto tako!
Ja lagano izgleda ludim.
Počela sam miješati snove i realnost.
Dobra stvar svega toga je što i ako poludim ne ću znati.
Luđaci, naime, nikada nisu svjesni da su ludi!
Pavam kao ovaj mali Bušman (ista poza)