NEMAM!!!
Luda sam!
Baš kad sam mislila da sam se riješila jednom za sva vremena svih svojih poroka i ovisnosti evo ga na...
Molim lijepo, neku vezu u HT-u da mi što prije uvede telefonsku liniju u novi stan!!!
Najžalosnije od svega je što sam ja osoba koja prezire telefon.
Slažem se ja da je to korisna stvar, ali to mi je očajno sredstvo komunikacije.
Daje alibi ljudima da ne moraju viđati ljude, da im ne moraju nešto reći u facu, da se ne moraju družiti kad si i tako mogu sve reći preko telefona.
Kako je to lijepo karikirao moj stric, vrlo duhovit čovjek, kada mu je jedan njegov rođak rekao kako su mu planirali doći, ali eto...On mu je rekao: "Ma samo ti nazovi, to je jeftinije!"
Jeftinije je u svakom smislu.
Slažem se da može biti jako dobro, pogotovo za rodbinu kao što je moja, doslovno razasutu po cijelom svijetu, ali ljudi se su nekako previše oslonili na telefone, barem za moj ukus.
Ja ih prezirem, mislim telefone, ja volim ljude gledati u oči kad s njima razgovaram.
Ako ćemo sjediti sat vremena na telefonu, radije ću izdvojiti još sat pa se naći s tobom.
Ne znam. Za telefon me vežu ružne uspomene i nikada ga nisam voljela.
Ništa ne volim rješavati preko telefona.
I od svih ljudi na ovom svijetu, baš ja molim da mi što prije uvedu taj prokleti telefon koji vjerojatno gotovo da i ne ću koristiti, jer bez telefona nema interneta, a bez interneta nema bloga ni maila.
Ebiga!
Ljudskom srcu uvijek nešto treba...