Tako nekako išla je neka priča ili pjesma ili je možda bila maca a ne Maša...
Bila i ja u šumi!
Mislila na vas, zamislite!
Slikala i slikala i sve si mislim joj kad ovo stavim na blog...
I onda...
Mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa!!!
(Slijedi samobičevanje po leđima!)
Greškom sve zbrišem iz fotoaparata.
Umjesto erase frame da izbrišem jednu fotku (iako ne znam iz kojeg razloga jer na kartici od 256MB stvarno ne fali mjesta) ja stisla format i otišlo S, V, E - SVE
Ne da sam bila ljuta, luda i očajna nego sam samu sebe htjela zašutati nogama u guzicu.
Nije išlo, ipak ja nisam kineski akrobat, iako živim u kineskom kvartu!
Očajnički pokušaji da se nešto vrati uz pomoć hakerskih sposobnosti moga bratića također pali u vodu, da je hard disc išlo bi ovako NJET!
Tako ste eto dragi moji ostali skupa sa mnom bez prekrasnih fotki zelenih pupavki, muhara i sličnih lijepih i vrlo "jestivih" gljiva, raznog drveća, lišća i ostalog što se već u šumi može naći.
Da skratim kukumakanje za slikama eto sad znate išla sam nekamo, juuupiii!
Najdražemoje bio malo kriv pa imao potrebu iskupiti se.
Sreća njegova pa ja ne znam to malo bolje iskoristiti!
Uglavnom odveo me na izlet.
Išli smo u šumu (nemam pojma gdje, negdje u Zagorju).
Plan je bio tražiti gljive iako sam ja vječni skeptik unaprijed naglasila kako ja to jesti ne ću, ali sam sudjelovala u traženju.
Najviše sam našla zelenih pupavki.
Kažu da su to vrlo ukusne gljive.
Kao i jedan prekrasan primjerak velike muhare, prekrasne crvene boje, koju sam tako lijepo uslikala, šmrc.
Uglavnom to je bio moj ulov.
Našla sam i jednu jestivu al je valjda još bila beba - sunčanica (navodno).
Bilo je lijepo nakon toliko godina opet slobodno hodati po šumama.
Onih mojih kojima sam nekad carevala više nema. Opet šmrc!
Kako je naš ulov bio veoma bogat na ručku smo završili u nekom zagorskom restoranu u kojem su i najdeblji gosti izlazili van sa zapakiranim ostatkom onoga što nisu mogli pojesti.
Veeeelike porcije ukusne hrane.
Iako smo nas dvoje prilično žgoljavi, nama su na kraju zapakirali samo pola štrukli koje smo nadobudno naručili za poslije svega onoga što smo požderali.
Jeli su se i drugi dan, vrlo fiiiiniii! Mljac!
Onda smo otišli u Tuheljske toplice i tamo uživali do 22h.
Malo plivanja, pa malo grijanja u toplom bazenu, pa malo masaže u jakuzziu...Milina!
Najdražemoje zaključio da sam talent za ronjenje (učio me ronit u malom bazenu - onom do koljena - a sramote!) ali za apneju - za one koji ne znaju to je ono kad stojiš u mjestu, pa koliko dugo možeš izdržati na dah.
Kaže da sam bolja od cura s DIFa, a one se sve bave sportom.
A ja to samo probala iz zezancije, ali paše mi šta je je.
To je sport za lijenčine - čitaj za mene.
Mjere koliko dugo možeš izdržati da ama baš ništa ne radiš pa čak i ne dišeš!
Mislim da sam našla svoj sport!
Definitivno!
Bila je to lijepa nedjelja sve u svemu.
Inače, unatoč dugom vikendu nisam se nimalo odmorila i da mi nije bilo tog izleta poludjela bih vjerojatno.
Mislila sam kad konačno uselim gotovo je s poslovima, mogu život vratiti u normalu.
Malo sutra!
Gosti navalili kao ludi.
Svi hoće vidjeti novi stan.
Ah što se može, pa malo sjedeljka za ove, čajanka za one, pripremi, pospremi, pripremi, pospremi...
A moralo se i na groblje...
Luda sam!
A ja uredno neke ljudi radi svega toga odgađam već mjesecima.
Drage ljude.
Nadam se samo da će mi oprostiti.
p.s. na blogu me nema već danima ne mojom voljom nego ljudi moji još nemam telefon a kamoli internet!
Koje mučenje!