Dakle, nakon Sarajeva zaputila sam se u Zadar, o Zadru ne ću pisati jer bi to potrajalo, o njemu bih naime mogla napisati knjigu ili raditi kao turistički vodič, tamo sam svako ljeto, barem 2 tjedna (ovo nešto kraće) pa se nekako i ne računam pod turiste. Ono što ću svima preporučiti je da posjetite Zadar (zahvaljujući novoj auto-cesti to možete učiniti i za jedan dan) i pažljivo razgledate staru gradsku jezgru, posjetite prekrasne stare crkve kojih tamo ima mali milijun, rimski forum, izložbu srebra i zlata u samostanu Sv. Marije i sve ostalo na što naiđete. Ja osobno svake godine otkrijem nešto novo. Za one koji vole gledati starine i zamišljati kako je to nekada bilo, Zadar je idealan. Ono što još u Zadru vrijedi vidjeti je zalazak sunca koji je iznimno lijep i svaki drugačiji (čak je i slavni Hitchcock rekao da Zadar ima najljepši zalazak sunca na svijetu), šetnja prekrasnom rivom je i zbog toga jedinstven doživljaj, a obavezno odšetajte i do morskih orgulja, po mogućnosti kad puše bura. To je nešto jedinstveno u svijetu, prave pravcate orgulje kojima svira more, ovisno o tome koji vjetar puše...Ja nisam bila previše time impresionirana dok nisam vidjela u živo.
Od IN mjesta svakako treba posjetiti Garden (za njega ste vjerojatno čuli) - birc kojega je otvorio frajer iz UB40, na otvorenom, fenomenalno uređen, kako moj stari kaže tamo ležiš i piješ (to je jedna od opcija). Jedina mana mu je što ne radi kad kiša pada.
Osim toga tu je i Arsenal. E sad, to je posebna priča, ja sam njime osobito oduševljena. To je stara građevina o čijoj namjeni govori i sam naziv, ali koja je u našoj poznatoj maniri stajala i propadala. A onda je došao neki povratnik iz Australije, zakupio prostor (koji je ogroman) i uredio ga, pazeći naravno da se očuva izvorni izgled Arsenala jer je to ipak spomenik kulture. Prostor za sada služi kao kafić i restoran, ali bit će unutra i dućani sa originalnim suvenirima, domaćim dalmatinskim stvarima (tipa maslinovo ulje, vina i sl.), itd. a prostor će služiti za organiziranje raznih događaja, koncerata, predstava, izložba i sl. a postoji i info pult za turiste.
Inače, općenito moram pohvaliti grad Zadar i ljude koji ga vode jer oni koji poznaju taj grad kao ja i koji znaju kako je bilo prije, vide napredak. Zadar puno ulaže u afirmaciju svoga grada i to čini na najbolji mogući način, pazeći da se očuva autentičan duh dalmatinskog grada kulture što je on uvijek i bio. Cijele godine a osobito ljeti toliko događaja ima u Zadru da vam ne može biti dosadno.
Eh sad, slikice Gardena nažalost nemam (nemam pojma zašto), ali zato imam Arsenala. Nisu baš najbolje, jer sam slikala s kata prema dolje pa se baš i ne vidi puno, ali osnovni dojam ćete dobiti.
Arsenal
Arsenal
Moram dodati još i to da je Arsenal odličan i za roditelje s djecom jer ima kutak uređen za njih gdje mogu mirne duše divljati dok roditelji ispijaju kavice ili gricnu nešto (cijene su sasvim normalne, s obzirom na ekskluzivu, kao i svim ostalim kafićima).
Nakon par dana obiteljskog druženja u Zadru, po mene je došao Najdražemoje (rijetko ga spomenem iako mi je jako važan, ali oni koji su čitali moje ranije postove znaju da postoji!) pa smo zajedno išli na Dugi otok. To je pak ispala prava mala avantura. Oboje obožavamo more, poznajemo dobro cijelu obalu (iako ja otoke baš i ne tako dobro) ali svejedno nas je dočekalo nekoliko iznenađenja.
Na dugi otok se stiže iz Zadra, u luku Brbinj ako idete autom, a u Sali, Božavu i još neka mjesta moguće je doći i katamaranom.
Kako smo željeli neko mjesto koje će biti poludivlje i gdje nema puno turista, odabrali smo Dugi otok. On doista odgovara tom opisu. Meni je bilo prvi put da sam tamo a Nm je već puno puta bio (zna svaku ribu po imenu - mislim na one prave ribe, kaj plivaju u moru :))) ali obično izvan sezone.
Dakle, Dugi otok je zbilja dug, pa bez auta nemojte ni pomišljati ići tamo osim ako ste jedan od onih sretnika koji ljetuju na brodovima, jahtama, jedrilicama, što je za ovaj otok zapravo najidealniji oblik boravljenja jer postoje brojne predivne uvale do kojih je moguće doći isključivo morskim putem. Mi naravno nismo bili jedni od tih sretnika, al smo barem imali auto.
Mene osobno je iznenadilo kako je slabo naseljen jer teren nije toliko nepristupačan kao na nekim drugim otocima. Uglavnom mjesta su jako mala, jako udaljena jedna od drugih, ali su relativno dobro povezana, sasvim pristojnom cestom.
Smještaj smo našli u Božavi jer smo htjeli biti bliže sjevernom (ili točnije sjeverozapadnom) dijelu otoka gdje se nalazi svjetionik Veli rat (ja sam inače strastvena obožavateljica svjetionika). Svjetionik je izgrađen 1849. godine, a navodno je u njegove zidove ugrađeno nekoliko stotina tisuća bjelanjaka radi čvrstoće. Stoji i dan danas, zahvaljujući jajima ili ne, ali izgleda stvarno impresivno.
Pogled iz našeg apartmana u Božavi na jednu stranu...
...pa na drugu stranu...
Svjetionik Veli Rat
Božava je malo mjesto s dućanom, poštom, jednim štandom, 2 ili 3 restorana i tamo stvarno nemate nešto za vidjeti. To je zapravo marina za nautičare i oni najviše i dolaze u Božavu kao i cijeli Dugi otok.
Ono što posebno upada u oči je odvratni veliki hotel koji u tako malom mjestu djeluje kao više nego šaka na oko. Kupio ga je naravno neki stranac (Slovak) i podigao nekoliko katova više nego je smio i onda to tako ostavio. Po našem dobrom starom običaju kod nas se smije raditi što se hoće pa nitko nije ni pomislio to srušiti ili nešto slično. Da vam dočaram o čemu govorim evo slikica...
Ovako izgleda Božava...
A onda u ovo malo mjesto s cca 30 kuća netko lupi...
...biser socrealističke gradnje...
Sva ostala mjesta na Dugom otoku slična su Božavi, a najveće mjesto je Sali, na južnom dijelu otoka. Ni u Sali se nema nešto posebno za vidjeti, ali ako ste već tamo obiđite i to, osim toga, tamo se nalazi i jedini bankomat na otoku, a i izbor voća, povrća i ostalog što se može kupiti je puno veći nego drugdje.
Jedno vas moram savjetovati, nemojte nikako ići u restoran Kornat (mislim da se tako zove) iako će vam ga domaćini preporučiti kao najbolji. Nm i ja smo bili više nego ljuti i razočarani hranom tamo, jedina svijetla točka je bila konobarica koja nas je posluživala i bila jako ljubazna.
Da dočaram obrok - kako nam je pomalo već bilo dosta morske hrane, a i Nm se jedva oporavio od trovanja 2 dana prije toga odlučili smo se za kontinentalnu hranu. Pa sad, evo menija - goveđa juha IZ VREĆICE, ražnjići s vegetom al valjda rađeni od đona nečije cipele (veličinu obroka ne ću ni spomenuti!), uz koje kao prilog dođe (sačuvajmebože) kuhano povrće za koje ja i dan danas odgovorno tvrdim da nije ni bilo skuhano nego samo ODMRZNUTO, usudila sam se naime probati malo, pomes frites zelenkaste boje, iz kojeg je curilo ulje jer je valjda stajao u ulju pa ga podgrijavaju po potrebi i nekakva suhonjava salata. Katasrofa! Nisam ništa preuveličala. Ja inače nisam osoba koja je prezahtjevna kad je hrana u pitanju, ali ovo je bilo sramotno. Iako ne volim raditi reklamu nikome, moram još jednom reći NE IDITE U RESTORAN KORNAT u Salima na Dugom otoku!
Sali
Ono što je svakako bilo najljepše te večeri u Salima, bio je mjesec. Bio je to prvi dan punog mjeseca, a bio je iznimno velik i žut i rasuo je svoj trag po moru. Prizor je bio prekrasan i ja sam ga naravno pokušala uloviti aparatom no ispalo je nekako jadno...Bilo kako bilo, ipak ću podijeliti s vama.
Pun mjesec
Nastavak slijedi...