utorak, 26.02.2013.
Jednom ... će se snovi ostvariti
Baš me veseli da imam razloga pomaknuti onaj post briselske blamaže koji crni Hrvatsku s jednim potpuno drugačijim predstavljanjem hrvatskih snaga samo nekoliko dana kasnije. Ovaj je petak u Dublinu održana europska premijera mjuzikla "Once" sa Zrinkom Cvitešić u glavnoj ulozi. Topla priča u dablinskim kulisama mora svoj put po Europi krenuti iz Dublina. Priča o padovima, podizanjima, ljubavi i ostvarenim i neostvarnim snovima, priča o životu koja daje nadu - to je "Once". To je i priča o Dublinu danas; o Dublinu u kojem se sudbine imigranata isprepliću sa sudbinama Iraca, o Dublinu iz kojega mnogi Irci odlaze, o Dublinu u kojega mnogi stranci dolaze slijedeći svoje nade i snove. Neki se ostvare, a neki ne, no na kraju onima odabranima Dublin ponudi nešto drugo, nešto čemu se nisu nadali i postane home. Ovo, u biti, nije samo priča o Dublinu; ovo je priča o današnjici i o velikim seobama pojedinaca te je mjesto radnje mogao biti bilo koji drugi grad koji uz dobrodošlicu prima imigrante. No, u ovom su slučaju neki ljudi iz mog Dublina imali dovoljno duše i volje da napišu priču i snime niskobudžetni film koji je osvojio svijet. To je jedna od stvari koje volim ovdje. Država je bankrotirala (to ne volim 
), recesija udara na sve strane (ni to ne volim ), ali ljudi u kulturi rade dobre stvari bez puno novaca, pripremajući ih ako treba godinama prije nego što im odobre sredstva, ne znajući hoće li im ikakva sredstva ikada biti odobrena. Naravno, paralelno rade nešto od čega plaćaju račune, ali puno dobroga proizlazi iz čistog entuzijazma. Treba slijediti snove i jednom će se ostvariti.
Treba slijediti snove, ono je što sam između redaka čula i u "Once", priči koja me, upotpunjena dobrom glazbom, dobrom glumom, zabavnim tekstom i savršenim izmjenama ritma, držala do zadnjeg trena. I ne samo mene jer je publika na kraju bila na nogama, a to nije pravilo ovdje jer su Dublineri navikli na jako dobre izvedbe i svaki pljesak jasno pokazuje što misle o predstavi.
Zato, well, well done "Once" i Zrinka, a vi ostali, razmislite koje snove ste zaboravili ...Tko zna kuda lijepoga vas mogu odvesti 
.
Laku noć!
Oznake: kazalište, Dublin, Zrinka Cvitešić, Kultura
- 02:11 -
petak, 22.02.2013.
Možda sve nije tako "sed and grej"...
Vidim da je Facebook preplavljen komentarima o fantastičnom znanju engleskog naše predstavnice u Bruxellesu.
Odolijevala sam pogledati jer mi je više dosta sramotnih primjera predstavljanja Hrvatske i u zemlji i svijetu, ali sam i ja na kraju otvorila taj link. Na stranu ingliš; meni je nešto drugo privuklo pažnju. Prva od zanimljivosti je bilo gestikuliranje i govor tijela Ingrid Antičević Marinović. Vrpoljenje u stolici od samog početka pokazuje da se ne osjeća ugodno, što je razumljivo budući da mora govoriti na jeziku kojega, blago rečeno, ne zna baš puno, a publika je velika. It's OK . No, oslanjanje glave na ruku od nekoliko sekundi me šokiralo (1:41). Cijela izvedba jest takva da se svaki Hrvat uhvati za glavu, ali gđa. Antičević Marinović nije to trebala učiniti tijekom davanja izjave u Europskom parlamentu. No, to nije ono što mi se čini najgorim u ovoj priči. Ingrid Antičević Marinović bi u Bruxellesu trebala zastupati Hrvatsku i po mogućnosti dogovoriti nešto pozitivnoga. Veliki dio takvih dogovora, bio to Europski parlament ili neka firma i poslovni svijet, dogodit će se izvan glavnog sastanka, ali za tako nešto treba moći komunicirati. Ne možemo očekivati da će ostatak svijeta pričati hrvatski pa bismo u to ime morali u Bruxellesu imati predstavnike koji, povrh raznih političkih, pravnih i ekonomskih znanja, fantastično vladaju barem engleskim. Ili će možda hrvatski porezni obveznici plaćati simultanog prevodioca da 24 sata prati naše predstavnike? Pa zašto ne... Ima se... Ionako će se uštedjeti na sniženju plaća. Ali ako pofali novaca za pokrivanje jezičnog neznanja, moglo bi se uzeti malo i penzionerima. Od toga bi se mogli financirati intenzivni tečajevi engleskog budućim predstavnicma u Bruxellesu koji će tamo doći po političkoj podobnosti. Ma možda ipak nemamo vremena za to? Jer da bi se dignuo nivo engleskog s ovog na onaj koji treba čovjeku u poslovnom svijetu, proći će vremena, a već smo skoro sada u IU tako da to neće riješiti stvar. Znam!!! Mogli bismo postavljati na određene pozicije ljude prema zaslugama i sposobnostima, a ne prema političkim podobnostima!!! Slažem se da je to znanstvena fantastika, ali zamislite malo kako bi bilo lijepo u zemlji Utopiji kada bi na svako mjesto u državi bili postavljeni sposobni ljudi prema nepolitičkim zaslugama.... Država bi mogla ići naprijed, svi bi dobivali pristojne plaće i lijepo živjeli ... Nemojte misliti da ja živim u zemlji Utopiji. I ovdje ima primjeraka iz snova na izvoz. No, svaka velika promjena mora krenuti od birača, a kod nas svaki izbori prođu kao da postoje samo dvije strane. Hrvatska ima puno sposobnih ljudi. Zar nitko ne dolazi u politiku? Možda se treba više okrenuti malima i nezavisnima? Možda bi se tako dogodio neki pozitivni pomak i stvorila kritična masa koja bi napravila nešto dobro za Hrvatsku.... Možda sve nije izgubljeno i jadno i sivo kako izgleda na jubitou i vijestima na internetu....
- 00:14 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
.
