petak, 27.07.2012.
Olimpijska baklja
Ja sam jedan od zaljubljenika u Olimpijske igre. Prije puno, puno vremena, mogli ste me pitati točan datum kada počinju i znala sam ga i usred noći. Volim ih sve od LA '84. i još uvijek se sjećam na koji način je olimpijska vatra bila zapaljena na stadionu tada i kako '92. Taj trenutak na ostalim otvorenjima mi je izblijedio, ali luk i strijela iz Barcelone su još jako živi. Sva sam treperila hoće li uspijeti.
Baklja je ove godine došla na jedan dan i u Irsku. Iz Sjeverne Irske je prešla u Dublin i dan poslije je već bila u Belfastu. S obzirom na nedavnu burnu povijest, to je bio jedan od pokazatelja zajedništva i mira kojega sport treba promovirati. Nisam ju išla dočekati jer se sve događalo tijekom meni radnog vremena, ali bilo je jako puno onih koji očito nisu imali isti problem.
U svakom slučaju, svi koji su se našli na ulici tog dana, bili su mi razumljivi. Jesu i ta baklja i taj vječni plamen nešto posebnoga.
Kako se baklja pali u Grčkoj i cijeli obred je tako organiziran da nas asocira na drevnu Grčku, bila bih se kladila da je isti običaj postojao za prvih Olimpijskih igara. No, bilo mi je zanimljivo pročitati kako povijesničari kažu da nije.
U Olimpiji je gorila vječna vatra u čast božice Hestije i bila je korištena za paljenje nekih drugih vatra u kompleksu hramova, ali nikakvo nošenje baklje izgleda da nije postojalo kao obred vezan uz drevne Olimpijske igre.
Štoviše, taj drevni običaj nošenja baklje nije započeo niti 1896., nego da stvar bude još apsurdnija, običaj nošenja baklje su započeli oni kojima ni olimpijske ni nikakve ljudske vrijednosti nisu bile previše bliske. Običaj nošenja baklje su započeli nacisti u Berlinu '36. Kako povjesničari objašnjavaju, mnogi nacisti su živjeli u uvjerenju ili možda bolje reći htjeli uzdignuti sebe tvrdnjom da su drevni Grci bili njihova preteča ... Da, Grci izgledaju baš arijevski ..., a navodno je Goebbels nazivao Akropolu koljevkom njemačke kulture ... Kad čitam tako nešto, još se više čudim kako su uspjeli povući mase za sobom...
Kakogod bilo, berlinska Olimpijada je planirana njemačkom preciznošću do svakog detalja te u želji što većeg povezivanja s drevnom Grčkom, čovjek imenom Carl Diem je došao na ideju nošenja baklje, a detalje je vjerojatno uzeo iz nekoliko priča grčke mitologije i povijesti. Da sve bude pompoznije, nacisti su snimili i film kako baklja putuje od Grčke preko Bugarske, Jugoslavije, Mađarske, Austrije i Čehoslovačke. Nisu li nekako takvim, ali obrnutim redom, razarajući i ubijajući stigli nekoliko godina kasnije do Grčke?
I sada, da povijesne priče budu još čudnije, tko je nastavio tu tradiciju ili bolje rečeno, udario temelje nošenju baklje kao tradiciji? Bio je to London kojega su nacisti nekoliko godina ranije pokušavali sravnati sa zemljom.
Lako je razumijeti da su 1948. ljudi imali većih briga nego što je sport. Prošle su tek 3 godine od groznog rata. Olimpijske igre su imale svaku šansu nestati u besparici i svim ostalim problemima. Međutim, svijet je trebao više nego ikada pozitivna događanja kao što je Olimpijada. Britanci i Olimpijski odbor su očito uspjeli razmišljati hladno i kako očito nisu imali bolje ideje za popularizaciju igara, odlučili su da baklja krene na put od Grčke do Londona.
I tako 64 godine kasnije, danas kada se vatra upali na stadionu u Londonu, nastat će erupcija veselja. Tko zna što nam Britanci spremaju ...
U svakom slučaju, nadam se da će olimpijski plamen sljedeća dva tjedna svjedočiti lijepim igrama koje će promovirati sve pozitivno u sportu i ljudskim odnosima.
- 01:40 -
utorak, 24.07.2012.
More
Najviše volim gledati more za jake bure ...
Boje su čudesne, a ovi naši kameni otoci izmišljene kulise.
No, takvih ga dana gledam iz daleka ...
... jer smo ipak svi mi ovdje odrasli poštivajući njegovu snagu. Možda ne baš svi ....
Nekima je izazov kojemu ne mogu odoljeti,....
... a neki se ipak drže mirne luke ....
- 01:27 -
petak, 20.07.2012.
Kako je lijepo raditi od doma ma gdjegod to bilo....
Od svih stripova koje sam voljela čitati kao mala, samo jednom se sjećam naslova. Bio je to Miki i "Svugdje pođi, ali kući dođi". Mnogi su me do sada pitali: "Where is home?", a odgovor je uvijek isti: "There are 2 homes; Dublin-home and Croatia-home.". I stvarno, volim oba mjesta, ali ne znam baš da bih jednako osjećala da dolazim u Croatia-home jednom do dva puta godišnje, na to potrošim cijeli godišnji od 23 dana i ostatak vremena provodim radeći u Dublinu.
Ne znam do kada će trajati moja idila, ali ovog časa, da kucnem u drvo, ne bih se ni sa kim mijenjala. Zahvaljujući današnjoj tehnologiji, poslu koji me ne veže previše uz mjesto i pametnim managerima u mojoj firmi, preko ljeta radim iz Croatia-home s pogledom na more. Ja i u Dublinu službeno radim od kuće i odrekla sam se radnog stola u firmi još prije više od godine dana. Međutim, počela sam tako raditi i puno prije .... Već prvog ljeta, moj tadašnji pametni people manager, David mi je predložio da odradim bar 2 tjedna prije godišnjeg iz Hrvatske jer je vidio koliko patim za suncem i koliko me iritira kišno ljeto. Bila sam ozbiljno razmišljala da zatražim premještaj u Montpellier zbog vremena, ali ovo jednostavno dvotjedno rješenje je promijenilo sve. Mjesec dana na suncu i moja ljubav prema Irskoj je bila zapečaćena.
Godinu poslije smo počeli puno raditi s Azijom. Mogla sam mirno nastaviti prema europskom radnom vremenu, ali budući da smo imali sve uvjete za rad od doma kad treba, često bih organizirala sastanke oko 7 - 8 ujutro tako da kolege u Aziji ne moraju ostajati u uredu navečer. Taj početak od 1 do 2 sata ranije je značo da se spojim iz kuće, a kasnije više ne bih ni išla do ureda. Tako je počela moja ljubav prema teleworking-u i prije 2 - 3 godine se pretvorila u stalni ostanak doma; doma u Dublinu ili doma u Hrvatskoj.
Ljudi s kojima radim su svugdje po svijetu, komuniciramo preko telefona i zaista je svejedno sjedila ja na Krku, u Rijeci, Dublinu ili Tasmaniji. Jedino je bitna dobra internet veza. Ono što me ovdje često pitaju je kako mi šefovi znaju da radim. Jednostavno jer mi je posao jako mjerljiv ... ili napravim što moram u roku ili ne ...
Kad sam u Dublinu, činjenica da ne gubim vrijeme na putovanje je velikih sat i po do dva dobitka u danu. Činjenica da mogu biti u Hrvatskoj kad mi se svrti je fantastična. Činjenica da ujutro mogu u miru polako doručkovati i pročitati vijesti je predivna. A još kad je to ljeti u hladu moje smokve ..
Dan odmah ima bolje temelje bez strke. Obožavam spori početak ujutro....
To je moje viđenje teleworking-a. No, iznenadilo me kako ga dijeli mali broj ljudi i kako ih je malo odabralo tu opciju kada je bila ponuđena kod nas u firmi. Razlog kojega najčešće čujem je socijalna komponenta. Mnogi kažu da će im faliti komunikacija s ljudima ako rade od kuće. Na prvu mi je to bilo čudno jer računam da svi imaju bitnije odnose van posla, ali očito nije tako ....
Kad sam sada preko ljeta na Krku, meni je npr. neprocjenjivo da tijekom pauze mogu odmoriti oči na terasi iznad mora ili se baciti u more. No, nemojte me sada zamišljati kako dan provodim s koktelom na plaži ... naprotiv. Baš mi je gužva na poslu zadnjih mjesec dana i da vas utješim, pomaknula sam odlazak na godišnji koji je trebao početi sljedeći tjedan....Vidim sve kroz blog kako me sažaljevate . Meni je neprocjenjivo da mogu provoditi ljetne večeri i vikende s nećacima, obitelji i prijateljima....
Volim ta svoja dva doma ....Kucam opet u drvo ... dok traje, traje ... A kad i ako jednom prestane, onda ću razmišljati što i kako dalje .
Rosso di sera je najavilo lijepo vrijeme ...
Želim vam lijepi petak i još ljepši vikend!
- 00:48 -
Komentari (15) - Isprintaj - #