četvrtak, 08.03.2012.
Irska 2006. : Irska 2012.
Ide šesta godina da sam u Irskoj.
Razlika između 2006. i 2012. je nebo i zemlja. 2006. smo lebdjeli i samo je nebo bila granica, a 2012. smo jako prizemljeni.
Pričam o gospodarskom stanju, naravno.
Te 2006., u Irskoj nije bilo nezaposlenosti. Onih minimalnih 2% se računalo da su ljudi koji ne žele ili ne mogu raditi. Govorilo se da se svaki mjesec otvara oko 5000 radnih mjesta. Državni proračun je bio u plusu, a porezi su išli dole. U raj na zemlji su se doseljavali ljudi sa svih strana svijeta. Irci koji su deset - petnaest godina ranije otišli trbuhom za kruhom, vraćali su se doma.
Kod mene je u firmu svaki drugi ponedjeljak dolazila grupa novih zaposlenika. Organizirali bi im cijeli dan upoznavanja s poslovanjem.
Kad sam ja došla, bilo nas je sve skupa petnaestak i rekli su nam da smo slučajno mala grupa. Viđala sam kasnije tijekom puno ponedjeljaka te veće grupe koje su šetale firmom. Svatko bi dobio kutiju Buttlers čokolada za dobrodošlicu. Tako sam otkrila moju omiljenu irsku čokoladu.
2007. je bilo nevjerojatno teško pronaći dobar jednosoban stan za najam. Najmnina od 1100 Eura za jednosobni stan iznad mora u dobrom kvartu je izgledala čudno i jeftino. Drugi takvi stanovi su bili 1200 - 1250 Eura. Odlučila sam riskirati i potpisala ugovor na godinu dana jer me osvojio pogled iz dnevnog boravka i kuhinje. Ostala sam tamo 3 vesele godine dok nisam shvatila da mi je na neko vrijeme u Irskoj dovoljno skladište u koje ću staviti većinu stvari jer sam stalno putovala. Zadnju godinu dok sam bila u stanu s pogledom, zima je bila hladna i grijala sam danonoćno. Susjedi su pozvali građevinskog vještaka koji nam je rekao da zgrada na zapadnom dijelu nema izolacije. Nije bila nova, ali nije bila niti ne znam koliko stara.
Cijene nekretnina su rasle i u svakoj vizuri Dublina su bile dizalice. Puno dizalica. Kupovalo se kao ludo. Jednosobni stan od 50-ak kvadrata u finom kvartu, u prizemlju zgrade s pogledom na more, bez izolacije na zapadnom zidu prodan je za preko pola milijuna Eura. Stanovi u prizemlju su uvijek jeftiniji. Kupio ga je jedan mladi bračni par kao privremenu investiciju. Bili su uvjereni da će cijene i dalje rasti. Oni koji su tada kupovali stanove, kažu da bi oglašena cijena bila minimum za koji se nekretnina prodavala. Irci su slični nama; moraju posjedovati nekretnine.
Sav taj luđački shopping je punio državni proračun. Vlada je uživala. Banke su davale 100% kredite za nekretnine.
Onda je stigla 2008 i šok recesije.
Nijedan ponedjeljak više nismo gledali grupe novih zaposlenika kako veselo hodaju hodnicima i odlaze nakon prvog radnog dana s kutijom Buttlers čokolade. Tada sam prvi put vidjela neke stare zaposlenike koji odlaze kao višak. Ruku na srce, IT je posebna industrija i svi oni su se dobro snašli, ali nije sve kao IT.
Nezaposlenost u Irskoj se do danas popela na oko 14%. Na tisuće ljudi opet emigrira iz Irske. Prošli vikend je u Dublinu održan sajam pod imenom Working Abroad Expo. Prvi put čujem da se ispred RDS-a (mjesto gdje se održavaju takva događanja) čekalo za ulazak. Kažu da ga je posjetilo preko 10 tisuća ljudi. Expo je danas preseljen u Cork i situacija je jednaka. Čitala sam da su neki proveli noć ispred da bi ušli među prvima.
Cijene nekretnina su pale preko 60% u odnosu na 2007. Danas se traži pola milijuna Eura za trosobni stan od 106 kvadrata u skupom kvartu. Ali danas, za razliku od 2007, cijena u oglasu je nešto što će sigurno ići dole jednom kad se neka kupovina ugovori. Danas je teško dobiti kredit, a max je 92% od vrijednosti nekretnine.
Najava o otvaranju 100 radnih mjesta je vijest u svim novinama. PDV je ove godine skočio na 23%. Irska je jedna od država koja je primila milijarde zajma. 35 milijardi od ukupno 85, treba ići bankama. Zašto njima? Između ostalog jer je vlada svojevremeno nacionalizirala Anglo Irish Bank u kojoj su se dečki na vrhu zaigrali i zagarantirala da će vratiti sve dugove .... Priča se da će to do 2031. poreznike koštati 47 milijardi Eura. Potpisuju se peticiji da se ne nastavi plaćanje, ali ECB je, na žalost, prezainteresiran da se to ne dogodi.
Ne zvuči bajno, zar ne? Ali ipak se kreće i na kraju balade, uvijek se nešto dogodi.....
A ja? Ja se i dalje vidim u Irskoj 
.
- 01:16 -
Komentari (17) - Isprintaj - #
.
