subota, 05.12.2009.
Art Zone 798 - manje poznati Peking
Kineski zid, Zabranjeni grad, Ljetna palača,....jako lijepo, ali čovjek ima osjećaj da je tamo već bio. Bez daljnjega je neusporedivo stojiš li na Kineskom zidu ili ga gledaš na malom ekranu, ali je očekivano. To je problem poznatih destinacija; treba puno kopati da se otkrije nešto uzbudljivo, nešto neočekivano. Ja sam u Pekingu to neočekivano, što me zadržalo nekoliko sati u šetnji, pronašla u Art Zone 798.
Gdje bih ja drugdje nego u šetnju galerijama? U sljedećem životu moram imati svoju.
Ili možda u ovome? 
Back to reality...Art Zone 798 je opisano u vodiču kao napuštena tvornica čiji su prostori sada zauzeti galerijama,...
...restoranima, kafićima,...
....dućančićima...
...te mjesto gdje ima puno više slobode i cenzura uzima puno manje maha nego u nekim drugim medijima.
Više od toga mi nije trebalo za odluku gdje ću provesti zadnji dan u Pekingu
. Ma ne mogu vam opisati osjećaj kojega imam kada šetam po galerijama...mogu provoditi tako sate, dane... Trebala sam se roditi 100 godina ranije i družiti se po Parizu s onim impresionistima koji su kasnije prešli u druge vode...
lijepo bi bilo imati njihove slike na zidu ...
Back to reality drugi put danas. Fotografiranje je pretežno zabranjeno tako da vam ne mogu puno prenijeti vizualno, no, mogu reći da modernom kineskom slikarstvu, za moj ukus, fali vedrine...
S druge strane mi je razumljivo da je nema. Ni ja ne bih bila poletna da tamo živim. Npr. 365 slika koje nose po jednu vijest svakog dana jedne godine su pretežno turobne...ili su se mene te najviše dojmile. Naravno da ima zadovoljnih ljudi Kini i znam da je ovo subjektivni pogled, ali svi osim jednoga koji su bili sa mnom su se vratili s istim dojmom; jako nam je drago da smo bili, ali nitko ne bi htio tamo boraviti duže. A sve su to ljudi koji su se i puno selili i puno proputovali u životu, no o kulturološkim razlikama i atmosferi u nekom drugom postu, a sad se vratimo umjetnosti.
I na stranu djela koja opisuju svakodnevicu. I ona okrenuta nekim drugim temama odaju određenu melankoliju.
Sliku koja mi se najviše dopala nisam smjela fotografirati, a nažalost je bila preskupa da je donesem doma...Cijene su mi se učinile visoke...barem uz rame zapadnoeuropskim, ali vjerojatno, kao i u svim drugim prodajama, kažu više kada vide bijelo lice. Ovdje nisam mogla vjerovati da bih došla na trećinu ili četvrtinu predloženog tako da nisam ni krenula u cjenkanje....koje mi ionako nije drago, ali tamo si lud ako prihvatiš što ti prvo kažu.
No, šetnja je besplatna, ulaz u galerije se ne plaća i nema nikakve prepreke za ugodno provedeno vrijeme u okruženju umjetničkih djela...
...razbacanih oko starih industrijskih zgrada pretežno građenih od cigle.
Koncept je fantastičan i vjerujem da je u toplijim razdobljima ovaj kvart jako živ. Nisam mogla prestati misliti na takve napuštene prostore u Rijeci i Zagrebu. Što ne bi bilo fenomenalno imati nešto slično? Što smeta da nekakav stroj stoji u predvorju dućana koji prodaje večernje haljine? Ništa.
Koliko bi bilo ljepše prostore industrijske baštine razveseliti umjetničkim djelima, Ri-rockom ili jednostavno proizvodima ne-masovne, ne-kineske proizvodnje?!
Tko zna....možda jednom i mi budemo imali nešto ovako, a ne prostore s puno potencijala koji zjape praznima.
Nažalost, ne vidim kako moj IT može pomoći....
- 18:41 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
.
