Komiciramo na različite načine. Interakcijom lice u lice, telefonom, mobitelom, preko interneta, poštom... Ali, nije bitno kako komuniciramo, nego da li se razumijemo. Internet jest brz i jeftin način, ali ne vidiš niti čuješ osobu s kojom razgovaraš, nego se samo čitate (osim ako ne koristite web-cam). Mobiteli jesu korisni, ali preko njih ne vidiš osobu s kojom razgovaraš, nego ju samo čuješ.
Razgovori su sastavni dio života, ali često znaju biti početni dio problema, a to se događa kad se razgovor krivo protumači, tj. kad se osobe ne razumiju (što se meni često događa u zadnje vrijeme). Krivo tumačenje često dovodi do svađe među ljudima, ili do prekida kontakta, jedna osoba ignorira drugu, ili jednostavno prekinu bilo kakav oblik komunikacije u budućnosti. Kad s nekim razgovaraš u četiri oka rijetko se događa kriva interpretacija jer postoje i drugi znakovi koji upućuju na pravu namjeru izgovorenih riječi (npr. kolutanje očima, razne grimase, nervoza...).
Moje društvo rijetko kad vodi neke ozbiljne razgovore (naši se razgovori tiču tema kao što su: "Što bi bilo kad bi se svi Albanci vratili u Albaniju i počeli proizvoditi bakljave?" ili "Da li se proizvodi Pina Colada u boci?" ili "Zašto kažemo MUP a ne MUF?"). U zadnje vrime, kad god bi netko započeo ozbiljan razgovor, tema bi se brzo skrenula u humoristične vode (i to ne samo razgovori u društvu, nego i razgovori recimo s curom...), što nije dobro, i na tome tribamo poradit.
Da ne zalutam previše s teme, analiza komunikacije me dovela do zaključka do kojeg se moglo lako doći i prije ovog mog blesavog posta: Iako su ljudi uznapredovali kroz povijest, niti jedan način komunikacije neće moći zamijeniti dobru staru komunikaciju u četiri oka...
|