<	ožujak, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (8)

Dizajn: the dark knight kik (modified)

Opis bloga

Pozornica za svakoga koga maskenbal jadno opisan rječju "život" dovede u napast pročitati koju grotesknu tvorevinu iznjedrene unutrašnjosti ublaženo subjektivne nakupine razmišljanja stare svega nešto više od tri polovice desetljeća.
Okovi na slobodi.

----------

Linkovi

Duh Vremena

----------

Blozi

NF

dejmon

€uro

propheta nemo

UNIQUE

Dunja

fra gavun

nataša

alexxl

Bugenvilija (foto)

Julia

I šećer na kraju...


Koga nema, nek se javi.

----------

Velikani

"Hate today, no love for tommorow. We're all stars now in the dope show. (...) They love you when you're on all the covers. When you're not, than they love another"


"A pill to make you numb, a pill to make you dumb, a pill to make you anybody else. But all the drugs in this world won't save her from herself."

Coma White

"Imagine there's no countries, it isn't hard to do. Nothing to kill or die for, and no religion too. (...) You may say I'm a dreamer, but I'm not the only one. I hope someday you will join us and the world will live as one."


"Monkey killing monkey, killing monkey over pieces of the ground. Silly monkeys give them thumbs, they make a club and beat their brother down."

nedjelja, 20.03.2011.

Hej Mjeseče

Tanke niti svile i raspušteni ples vilenjaka, kao more što biserno svijetli na vrhu svijeta, stojiš nasmijan. Nabori na haljinama tvojega sjaja zavode kao krijesnice, a prstima vitkim i divnim snalažljivo prebireš žicama mojega bitka, nemilosrdno me brzinom svjetlosti bacaš među slapove čiste sreće. Siđi prijatelju na moje rame koji časak, ne boj se mene što niži sam od tebe za dvije visine neba, čuvat ću te kao oči koje dopuštaju mi slaviti tvoje društvo, brinuti ću na tvoje kose, kupit' ću ti vrijeme sa ovo malo zemaljskoga bogatstva. Kako li uspiješ biti toliko tih, na leđima gorostasnih oblaka što kao braća te brane? I tko li ti nacrta taj osmijeh, da mi je znat' ga, taj izvor svetoga mlijeka što sipaš na majku mi Zemlju, hraniš nas krhku, besciljnu i neodgovornu novorođenčad što pužemo u podrumima tvojih dvora. Lijepa je naša mati, pjevao sam ti o njoj, ali rijedak sam ti i nepouzdan pjesnik među svojima, ta njih da se pita već odavna bi pobili svoje stvoritelje, svoju krv, kuju se zavjere i ne vidi se Sunca u mojim krajevima. Ne vidi te se Mjeseče.



Al ne tuguj, ne plači, jer prijatelj tvoj tu je. I nećeš biti sam, bijeli sokole! Ne dam da te pokvare, taj sjaj u tvome oku tamo će i ostati, kunem se riječima! Šaljem sada poljubac od jorgovana, ritam zelenih oranica i čašu iskrenih suza. Sklopi blijede kapke, jastuk nek ti bude perje moje uspavanke, okiti se sestricama Zvijezdicama i dopusti Snu da te proguta. Odlutaj tami...