Marketing
Hej Mjeseče
Tanke niti svile i raspušteni ples vilenjaka, kao more što biserno svijetli na vrhu svijeta, stojiš nasmijan. Nabori na haljinama tvojega sjaja zavode kao krijesnice, a prstima vitkim i divnim snalažljivo prebireš žicama mojega bitka, nemilosrdno me brzinom svjetlosti bacaš među slapove čiste sreće. Siđi prijatelju na moje rame koji časak, ne boj se mene što niži sam od tebe za dvije visine neba, čuvat ću te kao oči koje dopuštaju mi slaviti tvoje društvo, brinuti ću na tvoje kose, kupit' ću ti vrijeme sa ovo malo zemaljskoga bogatstva. Kako li uspiješ biti toliko tih, na leđima gorostasnih oblaka što kao braća te brane? I tko li ti nacrta taj osmijeh, da mi je znat' ga, taj izvor svetoga mlijeka što sipaš na majku mi Zemlju, hraniš nas krhku, besciljnu i neodgovornu novorođenčad što pužemo u podrumima tvojih dvora. Lijepa je naša mati, pjevao sam ti o njoj, ali rijedak sam ti i nepouzdan pjesnik među svojima, ta njih da se pita već odavna bi pobili svoje stvoritelje, svoju krv, kuju se zavjere i ne vidi se Sunca u mojim krajevima. Ne vidi te se Mjeseče.
Al ne tuguj, ne plači, jer prijatelj tvoj tu je. I nećeš biti sam, bijeli sokole! Ne dam da te pokvare, taj sjaj u tvome oku tamo će i ostati, kunem se riječima! Šaljem sada poljubac od jorgovana, ritam zelenih oranica i čašu iskrenih suza. Sklopi blijede kapke, jastuk nek ti bude perje moje uspavanke, okiti se sestricama Zvijezdicama i dopusti Snu da te proguta. Odlutaj tami...
Post je objavljen 20.03.2011. u 20:52 sati.