<	ožujak, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (8)

Dizajn: the dark knight kik (modified)

Opis bloga

Pozornica za svakoga koga maskenbal jadno opisan rječju "život" dovede u napast pročitati koju grotesknu tvorevinu iznjedrene unutrašnjosti ublaženo subjektivne nakupine razmišljanja stare svega nešto više od tri polovice desetljeća.
Okovi na slobodi.

----------

Linkovi

Duh Vremena

----------

Blozi

NF

dejmon

€uro

propheta nemo

UNIQUE

Dunja

fra gavun

nataša

alexxl

Bugenvilija (foto)

Julia

I šećer na kraju...


Koga nema, nek se javi.

----------

Velikani

"Hate today, no love for tommorow. We're all stars now in the dope show. (...) They love you when you're on all the covers. When you're not, than they love another"


"A pill to make you numb, a pill to make you dumb, a pill to make you anybody else. But all the drugs in this world won't save her from herself."

Coma White

"Imagine there's no countries, it isn't hard to do. Nothing to kill or die for, and no religion too. (...) You may say I'm a dreamer, but I'm not the only one. I hope someday you will join us and the world will live as one."


"Monkey killing monkey, killing monkey over pieces of the ground. Silly monkeys give them thumbs, they make a club and beat their brother down."

nedjelja, 06.03.2011.

Drveću

Sinoć sam te sanjao, plivao u raskoši dubine tvoga gorostasnoga prikaza i repovi tvojih udova voljko su doticali moju prisutnost, obrise moga moga tijela. Istančani do, pomislih, savršenstva. Sva silina snage tvojih krošnji nije se mjeriti i sa čime što životom nazivamo, bolesnom lakoćom izgubljeni u tvorevinama samih sebe. Nemilo prepušteno zvijerima vjetrovima, bludnicama kišama i kojekakvom grimiznom gamadi premalenih dimenzija što ti ni do ispod pasa ne doseže, a opet nadređenime se pretvara. Vjerno ostaješ svojim pticama drugaricama, dom si i dalje najsićušnijima među nama. Vječnom ritmu izmjene dvaju smrtnih neprijatelja strpljivo prisustvuješ i ne postavljaš pitanja, da mi je samo uživati tolike darove. Poznaješ nebo kao materinji jezik i najslađi si plod sklada nerazumljivoga do zla boga, nejasnoga kao sljepcu boja. Toliko skromnosti, a kićeno svakojakim mirisima, proizvoljnim rijekama zlata i vrelima suhoga leda. A vihorom pjesme svoje statičnosti sada se igraš mojim mislima i rađaš me u novim gradovima, scenama koje čuvaš u škrinjama grbavih i čvrstih kora. Kistovima zelenila svoga lišća slikaš daleke, još ne viđene obzore. Ostao bih, kunem se, u tvome zagrljaju do kraja vremena, do kraja krajeva. Digni me visoko, oženi me svojim granama, šapni mi još samo koji stih prije nego li ću poći...