Yep, Mary je pogodila...
Od danas imam sweet 17

Hej ljudi, evo me konačno nešto uhvatilo pa sam uspio napisati pjesmu...
Naravno, nije na razini onih starih, ali što je tu je...
Važno je da je od srca

Ovo je pjesma za jednu vrlo posebnu mladu damu...
Za mog plavookog anđela

We've met one day
Not hoping that
We would end up
In this same net

And like a true angel
You've captured my heart
Just after few words
Our friendship could start

What I cannot tell anyone
You will be the first to know
And when you think my trust is gone
Do not worry, it will show

The greatest of desires
To meet you face to face
200 miles too far away
The distance we must chase

I wander what will happen
Each other when we see
When our hands get together
Our end, where will it be?

2 katastrofalne strofe su izbačene zato što se jednostavno NE UKLAPAJU,
a prva je dodana sad, u roku minute, iz glave...
Čudni su putovi inspiracije...

PS: Sretan Uskrs svima koji ga slave

I've been thinking again...

Kažu neki ljudi da svatko stvara svoj raj ili pakao, da to ovisi o tome kakav ti je život i koliko si s njim zapravo sretan. Kako ja uvijek moram biti kontra javnog mišljenja, došao sam do vlastitog zaključka: Raj se samo može naći u nekome drugome, tj. za raj je potrebno (barem) dvoje. Kad si dijete, taj netko su ti roditelji, baka, djed ili netko od rodbine. Kasnije su to prijatelji, a jednog dana na red dođe "draga" ili "dragi". Naravno, ima i iznimaka koji cilj svega traže u Bogu, ali i oni su vezani za nekoga drugoga. Dakle, ne možeš biti i sretan i usamljen...
Recite, tko od bi vas mogao živjeti bez ikakvog društva?

Eto još jedna moja životna filozofija pa vi recite koliko sam u pravu...
Naravno, i nakon toga moj stav stoji...

PS:Vi koji volite nešto žešće, poslušajte Lost Horizon