I've been thinking again...

Kažu neki ljudi da svatko stvara svoj raj ili pakao, da to ovisi o tome kakav ti je život i koliko si s njim zapravo sretan. Kako ja uvijek moram biti kontra javnog mišljenja, došao sam do vlastitog zaključka: Raj se samo može naći u nekome drugome, tj. za raj je potrebno (barem) dvoje. Kad si dijete, taj netko su ti roditelji, baka, djed ili netko od rodbine. Kasnije su to prijatelji, a jednog dana na red dođe "draga" ili "dragi". Naravno, ima i iznimaka koji cilj svega traže u Bogu, ali i oni su vezani za nekoga drugoga. Dakle, ne možeš biti i sretan i usamljen...
Recite, tko od bi vas mogao živjeti bez ikakvog društva?

Eto još jedna moja životna filozofija pa vi recite koliko sam u pravu...
Naravno, i nakon toga moj stav stoji...

PS:Vi koji volite nešto žešće, poslušajte Lost Horizon