30.07.2008., srijeda

Ono što želimo, ono što imamo

Sanjao sam ju. Rekla mi je da sam joj falio. Hodali smo mračnim ulicama ko i prije. Držali se za ruke i hodali. Samo hodali. Nismo imali nekoga cilja. Uživali smo samo u hodanju kroz te mračne ulice, nitko nam ništa ne može. Mi smo glavni ovdje. Tu nam nitko ništa ne može, kada smo zajedno. Ruke su nam se dodirivale kao i prije. Gledali smo se kao i prije. Sve je bilo, kao i prije.

ZAŠTO?! ZAŠTO SAM OVO SANJAO?!
Prebolio sam sve vezano uz nju, nisam je se više morao sjetiti nisam jednostavno NISAM. Nisam imao nikakvoga razloga, došlo je samo o sebe, zašto moj jadni um sve baca na dane kada sam bio sretan i onda me muči, kao da zna kada je pravo vrijeme da ubaci dramu u moj život. Ona je sada na moru sa ostatkom Zagreba i NE MISLIM joj se javiti. A znam da hoću, to je stvarno podsvjesno ali kliknut ću na nju na prokletome msnu i poslati, "bok, kako si". znam da ću se načekati odgovor, ali kada ću ga dobiti, prića će trajati nekoliko sati. I opet. Šta mi je ovo trebalo... žašto...

Moj um se voli poigravati sa mnom. Ono što stvarno želim, i ono što imam. Ono u sovima, stvarno želim, i ovo što imam, kada se probudim. Kako ne bi bio isfrustriran kada mi se tako nešto zna pojaviti pred oćima.

Taj osjećaj, prošlosti, obuzeo me cijeloga. Bili smo sretni, bez briga, bez obaveza, samo smo hodali... prema boljoj budućnosti, no to je sve bila varka. Nije bilo budućnosti, sve je stalo. Sve se raspalo, kao kula od pijesk, ono što smo imali, nestalo je. Prokleto li vrijeme...

yesterday i got so old
i felt like i could die
yesterday i got so old
it made me want to cry
go on go on
just walk away
go on go on
your choice is made
go on go on
and disappear
go on go on
away from here



26.07.2008., subota

Vua - San

Prvo što se sjetim ujutro je kava. I oprati zube.
Sad sjedim i pijem kavu ispred monitora.
Shvatio sam da sam stvarno postao ovisnik.
Krivim školu i ljude u toj ... ustanovi.

Kućni ljubimci na teveu. Nije da su 90% njih odvratni štenci al dobro, otac je rekao da će nabaviti PRAVU mačku. Pod time misli na sijamsku, belgijsku il perzijsku. Šema svega toga je da ju nitko neće morati češljati, ni da će biti u kući. Ima neku odvratnu naviku da ne pušta mačke u kuću. Životinje trebaju biti vani, ljudi unutra. I kako bi ta mačka vani preživjela? Na selu smo još, kad je kiša - blato, kad je zima - zima je. Sve je puno drveća i sumnjam da bi se mačka uopče uklopila vani. Ja bi bio prvi koji bi ju uvukao u svoju sobu. U to nimalo ne sumnjam. To sam napravio s prošlom normalnom seoskom mačkom, dobro to je bilo prije 5 godina al... baš me zanima zašto več 5 godina nismo imali mačke, mislim da smatraju da sam sve to prerasta, neka se samo nadaju.

*sips*
Kako je dobra ova kava. Ispraksirao sam se, em' što radim kavu kod Tajane nonstop, i što ju radim doma. Ja sam najskuplji automat za kavu koji si ne mogu svi priuštiti.

Danas odlazim po vunu. Vraćam ju natrag u kosu. I bit će tamo najmanje tjedan i pol. Kako ću to održavati? Pa, trebam kupiti jedan wulajt i osvježivač zraka. Da ziher.

slika



20.07.2008., nedjelja

FOI, prokletstvo, fotografija i "elita"

the FOI part -

Probao sam na akademiju. Fotografije nisu prošle. seems I really suck.
Zapravo i ne, svi prolaze preko veze, osim onih STVARNO SRETNIH. koje inache zapamte po prijasnjim intervjuima. inache se placha 400 kuna za prijamni. e pa. kad si onako, 5 puta na prijamnome, primit che te. (oda, nemam hrv rijechnik pa pishem CH SH itd. naviknite se nekako mi se neda cekati da dobim plugin za FF v 3,something, morao sam napishati nesto >_> ... bulaznim)
Nisam proshao ni na filozofskome. Koliko nisam uchio dosta, koliko nisam bio zainteresiran, koliko me sve to nije... zanimalo?

I zato sam ja upao na... foi. fakultet organizacije i informatike. u sisku. oda. to che biti krasno. predavanja svakidan, svakidan putovanje do siska. da. i shto je najbolje, josh sam izvanredan. nema iksice, nema pokaza. its fun, right? no its not.

uglavnom. ja sam morao otichi iz zagreba, da upishem normalni faks jer je sve ovdje zauzeto. oda. krasno ha? moji roditelji josh uvijek nisu rokfeleri da mi mogu platiti faks. zato spajamo kraj s krajem da prodjem drzavni.
dobro necu sada ici u nacije itd. preopsirno bi sve napiskarao.

uglavnom. isfrustriran sam zbog faksa.


the PROKLETSTVO part -

ja nemam sreche. tocka. u raznim pogledima. koliko god se ja cinio o-ho-ho koja SRECHA zapravo te sreche nema. pogotovo sta se tice ljubavi. (dosta intimnih detalja)


the FOTOGRAFIJA part -

da, ako barem nejdem na akademiju, imam prekrasne modele. ovaj tjedan cu fotkati jos jednu stvarno zanimljivu curu i ne mogu dochekati utorak.


the "ELITA" part -

danas sam izasao van. desilo se ono gore navedeno "prokletstvo". krasno. plus kaj je muzika bila grozna. bio je kakti "dark side" a bio je samo 80s. pustili su da nas zadovolje 2-3 pjesme koje bi trebale biti "kakti" ok. ajde dobro. joy division i bauhaus. ja sretan. al cijelu noc. ma. pokupio sam se 2 sata prije doma. mislim da je to neki rekord. and again the prokletstvo part.

dal se mozda sjecate, onih ljudi, koje ste mogli vidjeti svakiputa kada ste izasli van. koji su bili tamo i bili su kul. mislili ste da su precroo da su savrseni. e jebote. u sta se svi mi pretvaramo, u te ljude. sjedimo mi vecheras i razgovaramo, kamo je sve ovo doshlo, nema normale glazbe cak i kad napishu na plakat da je to to to nije to to to. stvarno. da. idem van da prigovaram kako nema nicega. ja vishe ne izlazim van. ne izlazim dok nije sve potvrdjeno tko je stoje gdjeje. i na koncerte.

razocaran sam, eto, zao mi je sto sam potrosio tih 20ak kuna. a sam dokaz svemutome je i cinjenica da su se DJi pokupili. mislim, nekoliko njih koji su tamo bili. ostao je samo onaj koji je morao ostati, i to je bilo ono. jad u njegovim ochima. barem sam tako ja to dozivio. tuzno nema shto.

ah da. zagreb. nemozes s njim nemozes bez njega.


i tako. da. sveskupa. isfrustriran sam. brinem se radi faksa. al pokusavam ne misliti tako puno na sve to.
i razne osobe koje mi ne trebaju i razne osobe kojih nema. koji nece mene al znaju da ja nemogu. ma. dobro. misli pozitivno, to uvijek kazem, al ne mislim.


... ... ...



P.S.
da jebote, dobro me lara potsjetila. JEBI SE SVIJETE JA TE I DLJE MRZIM. I HATE IT HERE i IM CHEAP BUT NOT AS CHEAP AS YOUR GIRLFRIEND.
ja i dalje hodam svijetom u martama na 30°C i nije me briga :D kao nekidan. plus kaj sam imao kishobran iznad sebe, cinise da sam izazvao rogatoga, dobivam laganu alergiju na sunce.
itd.

P.S.S.
budite sretni sto ste u srednjoj.


<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>