Mili Bože kud sam zašo.....

Vratih se iz Grčke. Živa. Zdrava. I ne vidjeh te silne požare.
Nije mi jasno oko čega se digla tolika prašina?

Na maturalcu je bilo predobro, Grčka je zanimljiva zemlja - bogata kultura, odlična hrana i gostoljubivi ljudi.

Uistinu, nisam imala nijedno loše iskustvo s putovanja.

A sad bi se trebalo vratiti u stvarni život....a to je poprilično nemoguće jer mi misli još lutaju po atenskim ulicama a u nosu mi je još miris grčke hrane....

Napravila sam hrpu slika...i sad mi ih je lijeno stavljati jer su na drugom komp.
Ali slijedeći post će biti cijeli u slikama...obećajem.

Škola počinje za dva dana....uf...ljeto je prebrzo pošlo.

Osjećam se tmurno i bezvoljno što je donekle u skladu s trenutnim vremenskim prilikama ...mislim da će kiša.

Upravo po stoti put prelistavam čitanku strane književnosti , ima zanimljivih stvari, evo jednog prigodnog stiha:

Evo jedan brzinski post jer me neće biti tjedan dana...dda, napokon se ide u Grčku jeeeeej!!!!

kad se vratim konačno ću staviti neke pametne slike tipa ja ispred akropole ja ispred restorana i sl.....

sad žurim...
ovaj kofer se ne bum sam spakiral ;)
...

tako da....kidam brzo na lijevu stranu..


do mog velikog povratka uživajte u ovim pjesmicama:
(mislim da će mi Grčka ostati u pamćenju po enormnim količinama preslušavanja Incubusa ;P)

Dakle...izgorjesmo.

I ništa od Ekvinocija...predstava je otkazana, sutra idem vratit karte i uzet nazad pare...šmrc
Doduše, imali smo svojevrsni ekvinocijo uživo...ako uzmete u obzir vatru, buru i strah u ljudima koji je harao Dubrovnikom ovih dana...

A tako sam se radovala predstavi......
ja sam bila ta koja je inzistirala da se ide na Ekvinociji..mama je htjela nabalet Pariške opere...ali sam ja mudro zaključila da se više isplati ići gledati predstavu...što je vjerojatno i točno.. ako izuzmemo malu činjenicu da se nije održala!!!!!!!!!!!!!

damit..

i prokleti požar...sve je izgorilo....mogla bi vam satima pričati kako sam ludila glavom od muke hoće li požar doći do kuće i kako mi je to sve lagano počelo ići na živce...
vrijeme sam si kratila smišljajući što bi sve učinila čovjeku za kojeg bi se ispostavilo da je odgovoran za požar...Bilo je nekih humanih ideja, ali uglavnom su bile u stilu markize de Sadea haha...
dakle, prvo sam bila za smrtnu kaznu ali onda se sjetih da RH ne provodi smrtnu kaznu i da sam uostalom i ja sama gorljiva protivnica smrtne kazne (koja je jednom ne tako davno održala govor pred 50 ljudi o besmislu smaknuća Sadama Huseina)...
zatim sam se osvrnula na blažu verziju: doživotni zatvor...ali, naravno, ni to ne postoji u RH...
Onda sam se ponadala da bi nekih četrdesetak godina zatvora možda bilo ostvarivo, ali kad uzmete u obzir hrvatske zatvore to bi bilo čisto bacanje novca poreznih obaveznika na tovljenje jednog umobolnog piromana koji bi u Lepoglavi vjerojatno otkrio svoju umjetničku crtu i izišao deset godina ranije zbog "pristojnog ponašanja"...
a onda sam se sjetila da je ovaj požar došao iz BiH što znači da je krivac vjerojatno državljanin BiH a svi znamo kako su zakoni o izručivanju efikasni........tako da je sve otpalo.

Znate onaj Murphyjev zakon koji kaže da će, ako postoji najmanja mogućnost za to, sve vrlo vjerojatno poći naopako?....eh..koliko sam se samo puta uvjerila u to...

Uzmimo za primjer ono što mi se dogodilo neki dan.

Bilo je jutro i upravo sam se lijeno dignula iz kreveta ...bilo je oko devet/ deset (lažem jedanaest) sati...:)

Kroz glavu mi prođe misao: „Da se odmah odjenem (jer nikad ne znate tko može banuti) ili da to odgodim za iza pranja zubi, umivanja , doručkovanja i čitanja dnevnih novina?“

Pogled na hrpu robe na mojoj fotelji u sobi je brzo riješio moju dilemu jer nisam imala ni najmanju volju prekapati po toj gomili i tražiti odjeću za koju mi moja majčica ne će uputiti onaj pogled tipa milibožeštositoobukla. Pa sam odgodila oblačenje....to je bila moja prva velika pogreška...........

Dakle, nekako sam se dopotezala do kupaonicea onda i do trpezarije ....tu sam baš tamanila poveći kroasan i čitala neki članak u stilu „ali dotični odbacuje sve optužbe......“ kad je zazvonilo ulazno zvono....

Kroasan mi je zastao u grlu.

Netko je zvonio na vratima.......a ja sam bila sama u kući..odjevena samo u bijelu (prilično prozirnu potkošulju) i mini bokserice boje ciklame s uzorkom malih maca i natpisima u stilu mijau mijau (nije li moj život ironičan?)!!!!

Zvono se ponovilo i ja sam se brzinom svojstvenom samo osobi koja ima dugogodišnje iskustvo bježanja od nenajavljenih gostiju skočila u hodnik i u mislima brzinom svjetlosti odlučivala gdje ću se skriti jer vrata su se već otvarala....nakon par sekundi dubokoumnog razmišljanja odlučih se za kupaonicu jer mi je ona bila 3 cm bliža od spavaće sobe mojih roditelja.....btw...to je bila moja druga velika pogreška.......

Vrata su (naravno) bila zaključana.

Moj brat je bio unutra.Da.

Stojeći onako polugola u hodniku zatvorila sam oči i pomolila se da propadnem u zemlju...jer bilo je prekasno za plan B.......

Ali nenadani posjetitelj je već ušao.........ljubazno mi se javio sa „hellou“

brzo sam se sjetila da je to jedan od Mađara (gost u apartmanima) kojemu je dan prije moja majka dopustila da se posluži kompjuterom u sobi moga brata...

Ja sam nabacila što ljubazniji smješak pokušavajući se sakriti iza ormara za cipele.....nije mi baš uspijevalo...

Nakon početnog trenutka zbunjenosti tip je rekao „Can I?“
(i prstom je pokazao na sobu u kojoj se nalazio kompjuter – za sve ONE koji su pomislili na nešto DRUGO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!)

Osramoćena, samo sam kimnula glavom...lik je zatim nestao u sobi..a ja sam se konačno odjenula...