utorak, 28.11.2006.

eroticus poeticus tj. kako uludo trošimo vrijeme preko biologije




Dragi moji perverzni čitatelji!
Ovaj put za vas imam pravu poslasticu. Naime, nadahnuta razbludnom poezijom Mede (oliti Johna) koja potiče na nemoral obični puk i koze, odlučih se i ja upustiti u te nemirne vode poezije i spjevati jednu slatku pjesmicu koja će vam taknuti srca, duše, misli…i još štošta….
Dakle, premile kontese i grofovi:

Erotska poezija by Sulpicija (moj književni pseudonim)

Oda mojim prijateljicama

Oh! Brežuljci moji mili!
Bijeli, glatki, puteni ste bili!

I najljepše tkanene niti
Nisu Vas mogle skriti

I nikad od vas neće moći
Preuzvišeni plemići odlijepiti oči.

I u plesu ste se zibale
Pod njegovim prstima ugibale

Te kugle od bijela snijega
Na uzdahe su mamile njega

Moje ruse kose ih prekriše
Da ih ne gledaš požudno više

Da im je obujam još veći,
Gdje bi bio kraj našoj sreći?

Korzeti im slobodu narušavaju,
Oslobode ih samo kad spavaju.

Ih! Što je veselo kad se steznici otpuste,
I pod slatkim teretom popuste

Ima li veće slasti,
Nego dodire preko spavaćice krasti?

Al' ni spavaćice skoro nema više…
Vanka je hladno i sve je tiše…

Onda se na njih pritisak vrši…
Da se lakše svrši…

Svašta se tad radi, trese se krevet
Rezultat se vidi za mjeseci devet

Al' ništa ja to ne bi znala
I zato vam prijateljice velika hvala!


Nadahnuće za ovu divnu pjesmicu su mi bile moje muze petronije i Šuma, po stilu i kompoziciji ugledala sam se na Velikog učitelja oliti Medu. Pjesma je posvećena Surlabi i svim izgubljenim dušama (bez obzira jesu li rođene tako ili je to zbog utjecaja opojnih sredstava)….
Rado bih još piskarala ali moram dovršiti još dvije elegije i prevesti oko tisuću grčkih heksametara….ah! težak je život nas pjesnika!

Pozdrav junačkom puku s rimskog dvora od razvratne Sulpicije!
- 21:08 - Odjel za razumnu kritiku i poticaj (14) - Koji luđak printa blogove??! - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.