Mili Bože kud sam zašo.....

Tragikomedija.
Da, to je definitivno najbolji opis mog života.
Živim na rubu histerije i imam blage napadaje paranoje i smijeha (naizmjenično).

Liječim se jaffa keksima i nastojim izbjeći susrete s normalnim ljudima (da ih ne zarazim).

Ozbiljno se čudim koji je razlog mome ludilu?
Kažu da ljubav ozdravlja....trebam li se zaljubiti?...ali to je takoooo naporno....
Osim toga, ja za potencijalne vlasnike mog srca imam samo jedan uvjet:
Mora biti JA u muškom obliku.(egoizam na djelu)....i sto poduvjeta, dakle:
- inteligentan je
- dobra i sućutna osoba
- NE podnosi narodnjake
-ne puši, ne pije i ne drogira se
- nema titulu *okrenuo sam svaku žensku u krugu 50 kilometara i sad sam coool*
-romantičan je (ali u granici dobrog ukusa - recitiranje poezije kod mene izaziva povraćanje)
- ponaša se u skladu sa svojim spolom (a ne da odjednom počne nositi moje donje rublje)
- nije perverzan (molim Surlabu da ovo ne komentira)
- voli čitati knjige i raspravljati o filozofskim temama (dakle određena doza obrazovanja i interesa za školu je dobrodošla)
-moja riječ je uvijek zadnja (hahaha)
- ne glumi macho tipa (btw mrzim i prenabildane tipove)
-obožava životinje (dakle, sažali se na svakog napuštenog mačića kao i ja)
- brine o svom izgledu (u granicama normale - dakle, nije metroseksualac)
- poštuje žene i ne ponaša se šovinistički
-dopušta mi da budem što jesam

I zadnje (ali najvažnije) - sviđa mi se. Btw, kaže mi Surlaba da sam prekritična, što vi mislite?

Isto tako, teško je naći i dobre prijatelje. Zato ovim putem zahvaljujem dragom Bogu (kojem rijetki danas zahvaljuju a još rjeđi u njega vjeruju) na ovim divnim ljudima:
Surlabi
C.C.
Johnubezterrae
i jednom malom krdu u mome razredu - svi ti ljudi čine me sretnom, pa čak i kad mi dignu tlak- sretna sam što ih imam.

Pusa od Vaše patetične Boleslave.