|
Eh, neka me melankolija uvatila jučer... Funkcija vremena i umora ima bit. A danas sam se naspava, naspava totalno. Onako lipo da se osjećam smantano i slipljeno kad izađem iz kreveta i pecka me lagano sve, a grlo grebe i steže... a evo vidim da je ekipa opet isplela mrežu na prozoru mi iznad glave. vridan narod, a mislia sam da im je previše zima za to?... i stoposto sad imam super glas, a u predugo spavanje se uvik uvale suludi snovi. Sad se još samo sjećam kralja vrabaca, koji je inače turčin i negdi (a bit će Firenca, di drugo) usisačem čisti ulice, a njegov... pobočnik jel se to kaže? ...je crnac sa metlom. I umisto da se pretvore u ptice i odvedu me tako u tajno skrovište, vukli su me kroz neko klaustrofobično plastično okno. Lijenčine, vrapci. A pospano je vrime, na praznik i ne moram radit ništa, ić nigdi. Prekrasno. Samo, jedino se nadam da rade pekare, oću friški kruh. Za one koji su gledali film po kojemu se ovo zove, evo: TRASPIÉ ENTRE DOS ESTRELLAS Cesar Vallejo ˇHay gentes tan desgraciadas, que ni siquiera tienen cuerpo; cuantitativo el pelo, baja, en pulgadas, la genial pesadumbre; el modo, arriba; no me busques, la muela del olvido, parecen salir del aire, sumar suspiros mentalmente, oír claros azotes en sus paladares! Vanse de su piel, rascándose el sarcófago en que nacen y suben por su muerte de hora en hora y caen, a lo largo de su alfabeto gélido, hasta el suelo. ˇAy de tánto! ˇay de tan poco! ˇay de ellas! ˇAy en mi cuarto, oyéndolas con lentes! ˇAy en mi tórax, cuando compran trajes! ˇAy de mi mugre blanca, en su hez mancomunada! ˇAmadas sean las orejas sánchez, amadas las personas que se sientan, amado el desconocido y su seńora, el prójimo con mangas, cuello y ojos! ˇAmado sea aquel que tiene chinches, el que lleva zapato roto bajo la lluvia, el que vela el cadáver de un pan con dos cerillas, el que se coge un dedo en una puerta, el que no tiene cumpleańos, el que perdió su sombra en un incendio, el animal, el que parece un loro, el que parece un hombre, el pobre rico, el puro miserable, el pobre pobre! ˇAmado sea el que tiene hambre o sed, pero no tiene hambre con qué saciar toda su sed, ni sed con qué saciar todas sus hambres! ˇAmado sea el que trabaja al día, al mes, a la hora, el que suda de pena o de vergüenza, aquel que va, ńpor orden de sus manos, al cinema, el que paga con lo que le falta, el que duerme de espaldas, el que ya no recuerda su nińez; amado sea el calvo sin sombrero, el justo sin espinas, el ladrón sin rosas, el que lleva reloj y ha visto a Dios, el que tiene un honor y no fallece! ˇAmado sea el nińo, que cae y aún llora y el hombre que ha caído y ya no llora! ˇAy de tánto! ˇAy de tan poco! ˇAy de ellos! Osjećam se ambiciozno nešto danas, pa ću je možda sa svojim površnim poznavanjem španjolskog, i nikakvim poezije, ić i prevest. Aj baš ćemo vidit. Evo, dva dana kasnije. Smijte se: Ima ljudi tako bijednih, da uistinu ni tijela nemaju; koliko je kože, prekriva je, palac po palac, ugodna tegoba; od gore; ne traži me, žrvnju zaborava, kao da dolaze iz zraka, zbrajaju uzdahe u sebi, čuju jasne bičeve u svojim nepcima! Iz kože svoje idu, razdirući sarkofag u kom se rađaju i prema svojoj smrti idu iz sata u sat i padaju, kroz svoju smrznutu abecedu, sve do poda. Jao za toliko! Jao za tako malo! Jao za njih! Jao u mojoj sobi, slušajući ih kroz leće! Jao u mojim prsima, kad kupuju odijela! Jao za moju bijelu prljavštinu, u talogu joj sporazuma! Blažene bile uši razumne, blažene osobe koje sjedaju, blažen bio nepoznati i njegova žena, bližnji sa rukavima, ovratnikom i očima! Blažen bio onaj šta ima ušenke, koji po kiši ide u razbijenoj cipeli, koji bdije uz lešinu kruha sa dvjema šibicama, koji zakači svoj prst vratima, koji nema rođendana, koji je svoju sjenu izgubio u požaru, životinja, koji se čini tamnoputim, koji se čini čovjekom, siromah bogati, jadnik čisti, siromah siromašni! Blažen bio koji je žedan ili gladan, ali ne nema gladi za utažiti svu svoju žeđ, ni žeđi kojom bi utažio sve svoje gladi! Blažen bio koji radi danom, mjesecom, satom, koji se znoji od muke ili srama, onaj koji ide, od svojih ruku, u kino, koji plaća onim čega nema, koji spava na leđima, koji se ne sjeća više svoga djetinjstva; blažen bio ćelavac bez šešira, pravednik bez kralježnice, lopov bez ruža, koji nosi sat i vidio je Boga, koji ima čast i ne umire! Blaženo bilo dijete, koje pada i još plače, i čovjek koji je pao i niti ne plače! Jao za toliko! Jao za tako malo! Jao za njih! Na! (E, nemam pojma kako naslov prevest, pa nisam) |
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv