Pjesme s drugog kata
14.05.2005., subota
Sunce negdje na oko trećinu puta niza zid znači da se imam dignit brzo. Pomislia sam to, sjetio se da je subota, otišao u zahod u kojemu nema svjetla. Eksplodirala mi je žarulja sinoć dokle sam se tušira, a nemam rezervne, i sad je unutra mrak i negdi po podu je barem jedan komad stakla na kojega mogu ugazit, pa pažljivo gazim jer sam bos. Ispitao sam put, i od vrata do krpe ispred lavandina je sigurno. Moga bi obuć šlape, ali onda ne bi bilo zabavno.Nego, ljut sam bia nešto, ne baš ljut, više onako nakon-ljut. Sigurno neki loš san, jer je zapravo uglavnom sve ok, makar ništa posebno dobro. "Everything is peachy officer, we're just out for a morning walk." A breskve mi baš nisu nešto drage. Tako nešto sam mislia. Vratio se nazad, zaspao i imao još gore snove. Ovih se sjećam, iritantne i neugodne stvari. A eto. Jučer i danas kroz prozor je panorama u nekoj malo razvučeno žućkastoj boji, i izgleda kao neke slike od nekidan kad sam se malo igra sa settingsima za boje na aparatu. Šta bi bilo da se stvarno promijenilo zato šta sam ja slikao? Onako jedna mala šala svega. - E, amo se ća malo zajebavat sa kauzalnošću. - Može, imaš neki krivi uzrok? Ovde sam pokušava nešto napisat o tome kako su zgrade zadnjih dana malo iskakale i bivale skroz zgradaste, ali mi ne ide. Nikako nisam uspia opisat kako mi je Mimara iz čista mira isijavao svoju dužinu sinoć. To su ima bit radile jer sam još malo smantan kako sam bia bolestan. Ma ništa posebno bolestan, nego je eto lagano uporno držalo, i još se ne osjećam skroz čisto. A bilo bi mi baš fino da ih mogu nastavit tako vidit, kad se nekako izoliraju i utisnu mi se cijele. A ne mogu forsirat taj način gledanja, znam, proba sam sinoć. Kao spavanje, nema smisla se trudit. I informacije kapaju sa svih strana. Ima nešto šta me zna iživcirat, evo šta: - You know what a myoclonic twitch is, bonny boy? - N-no. - Well, when you're falling asleep, and your mind's wanderin'. And you've crossed over the boundary of sleepin' and wakin', and you're beginning to almost dream, and in the dream you take a step, or move an arm, and in real life IT twitches too. And it wakes you back up. You ever had that? - Uh. Y-yeah. Yes. Sure. - That's a myoclonic twitch. Iz "Death: the high cost of living" od Neila Gaimana (thanx Lola). Čovjek sazna nešto od svudgi. Neku večer sam se skliznia na kamenim pločama na đigi, ispred autobusnog kolodvora, tamo bit će di su oni remorkeri, ili nešto tako šta je bilo zavezano, i lupnia sam nogom po onome naslonu za ruke od kauča, pa me probudilo. Nikako zaspat posli. Usput, sad imam žarulje za banj, kupio ih na povratku sa popodnevne kafe (pive za mene, ne leži mi baš kafa). Ali ih još nisam stavia, pa je još mrak unutra. McSweeney's. Recimo ovo. Izludia sam od tipfelera danas. Zaboravia sam tipkat. Ma i pisat, ne sviđa mi se nešto ovaj post. Ma. |