Pjesme s drugog kata
10.05.2005., utorak
Imao sam neku ideju za pisat, samo je nestala. Otprilike kao maloprije ovaj paket maramica na stolu, kojega nije bilo na prvi pogled, a malo posli je, možda na istome mjestu. A možda je točno to ono šta sam mislia napisat. Mislim, šta ako ga stvarno nije bilo? Nisam ćorav da ga neću vidit posred stola. OK, ćorav jesam, ali ne toliko, a pak je bijel na bijelom stolu pretrpanom jednom šalicom čaja, tabletama za grlo, tabletama za fibru, maramicama ispuhanima, CDima sa mp3ama, CDima sa filmovima, CDima sa crtanima, knjigama, časopisima, mobitelom, dvama aparatima, osam štipunica, jednim ljepilom, jednim metrom ou zamantalo mi se, bolestan sam , omotom sa satelitskom slikom podvelebitskog primorja u kojega je bio zamotan Timequake od Vonneguta kojega upravo čitam, iako ne ovaj momenat jer tipkam, jednim ružnim žutim digitronom, hamerima u desnom kutu, neupotrebljivim crnim cartridgeom, priborom za punjenje cartridgea u boji i ne da mi se više nabrajat. Kako bilo, možda sam jednostavno previdia te maramice, a možda sam skliznia u paralelni svemir na momenat. A možda sam u trećem, di ponovo ima maramica, a u KSETu nema prozora. A ako ih bude sutra, onda ću valjda već bit u četvrtom. Nek pasi se svađaju vanka. Nadam se da se svađaju, inače su blesavi jer zašto bi onda dizali buku? A da prijateljski brbljaju valjda bi lipše zvučali. Manta piše o moru, a ja se sjećam Brača (i Šolte, ali ona je uvik nekako sa strane) koji se vidi, pa ne vidi, pa je bliže, pa je dalje, pa je plavičast, pa je zelen, pa je veći, pa je manji, pa ga nema, pa se pojavi. A ja pitam baku, ili mamu, da kako to da se Brač miče? Ako je blizu more, ne možeš se izgubit, treba samo ić lijevo ili desno, jer put unutra nema ničega interesantnog, a more je more, more je nešto drugo. Samo drug Ješua ha Nozri može po njemu. A ovde mogu završit u Slavoniji ako ne pazim, ovde nema apsolutnih pravaca kretanja. Svaki pravac može bit i lijevo i desno i naprid i nazad. Ne možeš zamijenit unutra i more. No dobro, ima ovde Sljeme, kad ga se vidi, ima i Sava, samo moraš doć do nje. I još malo o seksualnom životu ptica, u nedjelju na gurli uz moj balkon dva vrapca se jebu, a ja gledam meksičku sapunicu na NeTu. Eh, nisam bia u stanju za ništa, a ova nije ni tako grozna, dapače duhoviti su. "Autentico Rodrigo Leal" se zove. Ima tu i nekih naglasaka, samo meni desni alt ne radi, kre OK, iša sam napisat "krepao, dabogda" nečemu šta je već krepano. Eh. Iz "The Evolution of Panspermia", Franka Eannarina: V. Dutch microscopist Anton van Leeuwenhoek in 1677 said sperm cells were really human larva, "animalcules," and popular belief followed that a man shot his microscopic homunculus, a miniature person, into the womb of a woman whom immediately began knitting rows of little pink or blue sweaters. What courage had the pre-Renaissance man, to go sans culottes and masturbate, believing that generations of his descendants were literally trickling down his fingers and inner thighs, tiny gray rubber sons and daughters (envision them bald), struggling enmeshed in a viscous silver webbing. Još da nije pokojeg anakronizma, al me zabavilo. Sa Exquisite Corpse. Link via Lola. |