Pjesme s drugog kata
03.05.2005., utorak
Tipkam jednom rukom, drugom jedem slatko. Neću izmastit tipkovnicu, makar bi mogla ona skoro u penziju, a nema joj ni pola godine. Ili ima, nemam pojma. Desni alt ne radi. A stara tastatura od četrdeset kuna i sedam dana garancije je izdržala barem četiri puta duže. Ne sjeć A ipak se sjećam, crkli su joj bili shiftevi (shiftovi?).Mislim da sam nekome uspio malo dignit raspoloženje porukama. To me veseli. Također, jedno pomirenje danas. I dobar ručak. Obilat. Još sam sit. Imam tri lončića, tri pota (potina? potića? je li to ima umanjenicu? kvragu, asimilira me strani grad) za kakao ujutro. Pišem kakao da znate, inače sam oduvijek to zvao kraš. Kako bilo, u jednome već deset dana stoji mljevena kafa, pa moram pit iz druga dva, a (opra sam ruke, pa sad pišem sa obadvi) kako manje suđa trošim otkad radim, rijeđe palim mašinu, i tako ujutro moram na ruke oprat onoga iz kojega ću pit. Gnjavaža. Ujutro mi se ništa ne da. Imam jednu mrtvu bubu na podu u drugoj sobi. Sinoć je letila okolo, nekakva mršava crna kao osa. Očito kratko živi. No, eto životnih istina za danas. Pari sitno nešto. Pa šta. Idem čitat. |