Pjesme s drugog kata
28.03.2005., ponedjeljak
“The best-laid plans of mice and menGang aft agley. And leave us naught but grief and pain For promised joy.” Gang aft agley = often go wrong, a što je zato šta je autor škot (Škot?, jebemti pravopis), i to Robert Burns osobno, škotski nacionalni pjesnik, i također čovjek koji je bolovao od kostobolje i na preporuku svoga liječnika se kupao u hladnoj rijeci, i... ovaj, prehladio se i umro. Ili tako nekako. To o miševima i ljudima mi se vrtilo jutros po glavi, pa proguglah. Činilo mi se bilo kao neka duhovita referenca, a za šta su sigurno krivi svi oni Disneyevi crtani, i Warnerovi i čiji sve ne (pokušavam se sjetit imena najdražeg mi autora Toma i Jerryja, al ne ide mi baš, Fritz Nešto? Quinley? Quimby? Je li uopće Fritz? Quimby Jones? nebitno), kad ono... Pjesma se zove "To a Mouse (on turning her up in her nest with the plough)". Eh... I kiša isto tako. I miševima i ljudima. Kako te par miljona kapi vode može spriječit i pokvarit ti planove? Izgleda glupo, je li tako?, ali može, pa sam se lagano zabrinuo sinoć. Sreća, ok je ipak bilo sve. Kako sam očekivao. Ništa stvarno loše, krajnje loše, se ne može dogodit kod mene, ni vezano za mene (tako ni onima koji mi nešto znače). Ali isto tako ništa stvarno dobro se ne događa kod mene. Strah me prosječnosti, ravnine, beznačajnosti, negativne povratne petlje i dosade. Išao sam od doma, kasnije put doma, po kiši, poslije kiše i pazio na kišne gliste. Da su flourescentne bilo bi lakše. Doma sam pogleda đonove cipela, bez ostataka, šta valjda oće reć da nisam zgazio nijednu. Ili da se ispralo u lokvama. Nadam se da je ovo prvo. A kad pazim na gliste, skoro zgazim puža. Blesave spore beštije. "Imagine a city where graffiti wasn't illegal, a city where everybody could draw wherever they like. Where every street was awash with a million colours and little phrases. Where standing at a bus stop was never boring. A city that felt like a living breathing thing which belonged to everybody, not just the state agents and barons of big business. Imagine a city like that and stop leaning against the wall - its wet." Banksy Držite to na umu. Također, to je čovjek koji je jednostavno ušetao u mjesta tipa MoMA i Metropolitan muzej u New Yorku i objesio svoje radove. Moj heroj. Gle. Eto. Idem se tuširat i štagod ručat. |