Pjesme s drugog kata
21.02.2005., ponedjeljak
|
Imat ću se sad na šta privikavat. Na nogama sam od neznabožačkih ranojutarnjih sedam i po, uživao sam uz to u snijegu iz prve ruke umjesto iz tople ležernosti svoje kuće. Za prošli veliki snijeg sam se vraćao kasno u noć, zimsku snježnu noć, negdje sa Svetog Duha, kroz pusti i tihi grad i prvi ostavio trag na onome platou ispred Interkontija. Onda sam išao na spavanje, sad sam išao sa spavanja, blesave li simetrije. Danas sam naučio neke interesantne stvari. Na primjer, da općina Velike Brisine ima jednog stanovnika, i također da je mjesto Velike Brisine na karti označeno kao manje važno središte. Je li onda toga čovjeka možemo zvati manje važnim središtem? Bilo bi interesantno, no možda bi se uvrijedio. Saznao sam neke lijepe toponime: Latice, Paljevina, Guste Zidine. Najljupkiji je Dražica. Također sam saznao za zemljopisni pojam "buljma". Tako su postojale Djikićeva buljma i Gjikićeva buljma, jedna do druge. U onim Brisinama je 1981. bilo četvero ljudi, 1991. samo jedan, i izgleda da je još živ. Osim ako to nije netko drugi. To je negdi na Velebitu. Eto nekome ideje za priču. Spava mi se. U Slavonskom Brodu su vijećnici izglasali amandman da se iz urbanističkog plana makne predviđeni sportski teren uz srednju školu, e da bi se taj prostor prenamjenio u poslovno-trgovački. Zatim su potpisali ugovor sa McDonaldsom da tamo otvori restoran. Neki od njih su liječnici. Svugdje ima anegdotalnog materijala. To je moj sa prvog dana posla. S obzirom na sutra, odlučio sam konačno uomotiti i pocedeiti jedan album. To sam i napravio, a napravio sam to ovako:  |