Prilikom pripreme putovanja, vidjeli smo da je u Japanu zabranjeno pušenje, svuda osim na dozvoljenim mjestima. Vidjeli smo i fotke redara koji na leđima imaju vidljivu obavjest da im je brinuti da se na javnim mjestima ne puši i naplačivanje kazni. Iskreno rečeno, meni sa moje dvije kutije na dan, već prije polaska nametalo se pitanje: "A kako ću ja izdržati 10 dana?"

Jedno od najčešće postavljanih pitanja u Japanu bilo nam je upravo: "Gdje je mjesto za pušenje?" To stalno pitanje postalo je skoro moja opsesija, čak toliko da sam fotkao valjda svako mjesto na kome smo mogli popušiti.
Valjda zbog toga što smo tek stigli i tek se počeli upoznavati sa životom u Japanu, ostao mi je dojam da je največi problem pušaču upravo Tokyo. Prva smo dva dana pušili uglavnom na mjestima na ulicama gdje smo našli da je dozvoljeno. Tek smo kasnije otkrili da je dozvoljeno pušiti u McDonaldsu, da je moguće pušiti u ponekom kafiću. No sve je to još bilo pod početnim dojmom zabrana. Šečemo predveće uz rijeku Sumida, uživamo u predvečernjem pogledu na Tokyo, svuda otvoreni veliki prostori, nigdje nikoga kome bi dim mogao smetati, a svuda zabrane pušenja ... Jasno da nisam odolio, po onoj našoj: "Jebeš kakakter koji se neda nagovoriti!"

A sada ipak par riječi o tim mjestima za pušenje. Ima ih koja izgledaju kao kazna za pušače. Pepeljare postavljene u kakvoj pokrajnjoj uličici ili u ambijentima u kojim se pušač mora osjetiti poniženim jer se upravo tu zaustavio. No ima i mjesta na kojima se vidi da su postavljena za ljude, za one kojima je cigareta dio svakodnevice, dio života, kulturne pušione na javnim prostorima. Često je bilo vidjeti uz takve pepeljare, bez obzira kakve bile, ljude u crnim odijelima, bijelim košuljama, crnim cipelama, ljude koji su valjda izašli iz svojih ureda da na brzaka koju popuše. Bilo je vidjeti i pušače našeg tipa koji koriste priliku što su upravo naišli na pepeljaru, zadovoljne uz svoju cigaretlinu koju mogu napokon na miru popušiti.
Bilo mi je zanimljivo ta mjesta doživjeti kao mjesta druženja.

Mjesto za pušenje ispred Hotela Kiba, gdje smo bili smješteni u Tokyu.

Mjesto za pušenje u centru Tokya, Wadakura Fountain Park

Kako je u igraonicama obično dopušteno pušenje, to na ulazu postoje i mjesta za pušenje. U ovoj su bila tri stola sa pepeljarama. Zgodno mi je bilo vidjeti gospođu koja je sa maskom na licu ušla i tek djelomično maknula masku da može zapaliti. Nakon toga ušla je u kabinu sa sviježim zrakom!!! Primjetio sam i da ljudi ulaze sa ulice, samo da bi u toj kabini udahnuli malo svježeg zraka. Koliko sam vidjeo sa natpisa sa strane, vjerovatno postoji mogučnost biranja kakav zrak želite ... šumski, poljski, morski, uz doplatu 10y.
Jedva smo nekako popušili svoje dvije, tri cigarete jerbo je buka igračih konzola nesnosna.

Kyoto mi je bio nekako bliži kada je u pitanju pušenje, demokratičniji, korektnijeg odnosa prema pušačima. Bez problema smo nalazili kafiće u kojima se može pušiti, jako ugodne kafiće. I ne samo kafiće nego i restorane. Mjesta za pušače nisu odijeljena posebnim fizičkim pregradama, tek su bolje klimatizirana, pa nepušačima za susjednim stolom ne smeta dim cigarete.

Posebnu mi pažnju privuklo mjesto za pušenje u centru Kyota, nedaleko kolodvora. Kulturno, sa jasnim objašnjenem gdje je na tom području dozvoljeno pušenje i gdje su postavljene pepeljare.

Da više ne davim, koga zanima, puno više slika nači će u mojoj galeriju u koju se ulazi klikom na bilo koju fotku.
No ono što moram reči je činjenica da u Japanu pušač nije nikakva spodoba nižega reda. U svim objektima, hramovima koje smo posjetili, ispred Aquarija i u ZOO vrtu u Osaki, svuda su bila mjesta za pušače.

Biti veći Papa od Pape, poznata izreka kada se netko pravi jako pametan. Kraće rečeno ... mi kada seremo ili seremo gomile ili patimo od zatvora.
Za vikend sam išeo do sina u Ljubljani, vlakom jasno jerbo Rijeka nije busom povezana sa Ljubljanom.
U tom vlaku, i ne samo tome, nema pušione, zabranjeo pušiti u weceu, zabranjeno u hodnicima ili na prozoru. Zabranjeno i gotovo.
A evo kako to izgleda u jednom od najbržih vlakova na svijetu kojemu bi do Ljubljane trebalo znatno manje od sat vremena a ne čak tri kao ovome reliktu prošloga stoljeća puna tri sata.
Kompozicija od 16 vagona. U 15 je pušenje zabranjeno, no zato su na kraju svakoga postavljene dvije nasuprotne pušione sa po 3 pepeljare. Šesnaesti je vagon samo za pušače i pušenje je dozvoljeno u čitavom vagonu, na svakom mjestu gdje sjedite.
Tako to čine Japanci koji su poznati kao največi pušači.

U prošlom sam postu naknadno dodao, tek kada ga je ona objavila, video kako Draga pjeva Sukiyaki, pa ga sada opet dodajem.

Oznake: Japan - 10 dana