Šta ima zanimljivo za pisanje o kišobranu? Činjenica je da kišobran spada vjerovatno u one osobne stvari koje najčešće gubimo i koje nam najviše smetaju. Ja ne volim kišobran i gotovo. Ako ikako mogu, izaći ću iz stana bez njega makar malo morao pokisnuti. Najčešće nosim mali kišić koji mi stane u naprtnjaču, onaj minimalac koji samo glavu sačuva i to u slučaju da nema vjetra. Ta mala sklopiva čudovišta kojima ubrzo pukne koja žica, koje vjetar bez problema okrene naopačke pa imam više problema s njime nego s kišom. Pa još kada mu krepa ono fiksiranje po visini, pa stalno pada na glavu ... Ma tko samo izmisli te male, noge bih mu polomio. Veliki kišobrani bolje glavu i noge čuvaju, samo imaju jednu veliku manu ... lako se zaboravljaju ako kiša ne pada onoga trenutka kada čovjek izlazi iz dućana ili kakvog objekta.
Jedan takav veliki, kvalitetni, nedavno sam dobio na poklon. Jučer jutrom, iako kiša baš i nije bila takva da bi mi jako trebao, ponesoh ga kada sam išao u dućan. Sinoć gledam u hodniku ... kišobrana nema. Jebo sliku svoju, zaboravio sam ga ujutro negdje u: Lutriji, dućanu, na tržnicu, u pekari ... Ma koji me kurac tjerao da ga nosim kada mi nije trebao?????!!!!! Jutros kada sam išao u trgovinu krenuh redom kuda sam jučer išao i moj kišobran vidim tamo gdje sam ga jučer ostavio prilikom ulaza. Moj kišobran, huraaaaaa
|