Veljača je pred vratima, a to je dobro poznat mjesec mačaka. Da ušima kojima smeta mačji seks ne bude neugodno, otvorena je sezona lova na mačke. E nećete se vi jebavati na mom krovu i još pri tome uživati da svi čuju! Nema šamse, ba.
Sretoh danas jednog lovca na mačke pa popričasmo par riječi o problemima njegove profesije.
"Znaš, kaže on meni, mačke je najlakše uhvatiti dok se jebavaju. Tada su najmanje oprezne. Ovu sam uspjeo upravo tako iznenaditi, dok je mačak pobjegao repom bez obzira. Još najlakše ih je loviti po parkovima. Problem je kada se moram penjati na krovove. Još i veći kada moram uči u dvorište koje čuva pas. A tek da vidiš kako je to kada se moram popeti na neboder pa po terasi trčati za mačkama ... a visoko, nesmijem pogledati preko ruba ..."
Priča on meni tako o problemima svoga posla i bi mi ga žao. Ma iskreno rečeno, još mi je više žao mačaka koje u ljubavnom žaru prekida svojom mačokolovkom.
Uslikah još za kraj sirotu jebenu mačkicu u kavezu i mačkolovku. Pozdravismo se i odoh svojim putem. Pravo da kažem, njemu nisam zaželio sretan lov, žao mi mačkica. Imaju valjda i one pravo da uživaju u sexu.
Oni koji poznaju moje radove, znaju da mi je asocijacija najjača strana.
Kad sam danas u luci vidjeo kako su vezana ova dva broda, priljubljeni guzicama, isti sam se tren sjetio jedne svoje davne fotke
Draga je već pisala kako ove godine putujemo u Prag. Za sada, bilo je dosta Japana. Avio karte su kupljene, soba je rezervirana 24. svibnja do 7. lipnja. Sada je vrijeme za podrobno upoznavanje s Pragom i svime lijepim što nas čeka. Kako ne spadamo u "fifi" turiste, one koji trče za zastavicom ili šeširom vodiča, potrebno je dobro upoznati grad prije nego stignemo tamo. Zbog toga skinuh mapu Praga u pdf-u. O svakom objektu obilježenom brojem na mapi u nastavku je opis objekta. Nisu bitni samo brojevi. Puno je toga što se može vidjeti na karti a nije posebno obilježeno brojem. Nakon takvog upoznavanja odem na yutrubu i pogledam što je o tome snimljeno. Ne nabadam na slijepo i bez veze. Tragam ciljano.
A sada o temi teksta.
Ugodno me iznenadilo kada sam vidjeo da je na mapi obilježen SVAKI javni WC! Za svaku pohvalu. Tako se to radi u kulturnim zemljama.
Usporedbe radi, pokušavao sam na mapama Rijeke, Europske prijestolnice kulture 2020.g. vidjeti gdje se čovjek može popišati ili poslužiti se sanitarnim čvorom. Nema ih ni na jednoj, jedinoj karti. Vjerujem da je malo i rječana koji znaju da imamo samo tri besplatna javna WC-a i jedan koji treba platiti na autobusnoj stanici. Pokušavam zamisliti turiste koje uhvati nužda pa moraju gradom pitati prolaznike gdje se popišati.
Prag je grad kulture, a Rijeka je prijestolnica kulture ove godine u Europi. Prijestolnica koju je sram pokazati na mapi gdje se gosti mogu olakšati. Sramota za EPK 2020. Nije dovoljno reći: Mi smo kulturni. Kultura se živi!
Periska, lostura ili loščura (lat. Pinna nobilis) endemični je školjkaš Mediterana, može narasti do 120 centimetara i najveći je školjkaš na prostoru od Gibraltara do Bospora.
Nekada davno uživao sam kada bih u zelenom polju na morskom dnu vidjeo kako se iz trave uzdižu periske. Zašto ne priznati da sam oduševljen njihovom ljepotom i sam izronio nekoliko manjih primjeraka za uspomenu.
Dolaskom hordi turista i jahtaša,mnoga su staništa devastirana do te mjere da od 1992 spada u strogo zaštićene vrste i zabranjeno je vađenje (kazna 5ookn/školjci). Poznato je i da se u perisiki može naći biser pa je i to bio jedan od razloga nekontroliranog uništavanja školjki.
Godine 2016 pojavila se masovna smrtnost periski u Mediteranu. Krajem proljeća i tijekom ljeta ove godine hrvatski tim znanstvenika, sastavljen od stručnjaka sa Sveučilišta u Zadru, Hrvatskog veterinarskog instituta iz Zagreba i Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, zabilježio je pojavu masovne smrtnosti i na pojedinim dijelovima hrvatskog Jadrana.
Više o masovnom izumiranju periski možete pročitati u članku Periske masovno umiru.
Upravo zbog navedenog, bio sam oduševljen kada sam prije tri godine vidjeo da u našoj lučici rastu dvije periske. Sada su već između 25-30cm visoke. Često ih gledam sa strahom kada će ih polomiti neoprezno isplovljavanje barke. Nalaze se na nezgodnom mjestu i za niskih mora izložene su oštećenju. Nadam se da će potrajati još koju godinu.
Žao mi je što su na takvom mjestu da ih je teško fotkati zbog kontra svjetla Sunca i njegovog odbljeska na površini mora.
Volim osjetiti suho jesenje lišće pod nogama, volim čuti kako šušti. Pa još kada ga imaaaa ... Milina jedna. A tko ne voli ... mislim da su takvi rijetki
Krasno prijepodne, kao stvoreno za šetnju. Pa zašto ne prošetati do Trsata.
Već na početku, čovjek trenira psa u dvorištu.
- Dobar dan, smijem li ući pomaziti psa?
- Slobodno uđite. Mladi pas prije par dana udomljen iz azila.
Treba li spomenuti s koliko sam ga ljubavi pomazio. Osjete mu se kićma i rebra kroz kožu, ali znam da će mu novi vlasnik pružiti svu ljubav koju pas zaslužuje. Sretan nastavih svoju šetnju.
Očekujući danas lijep zalaz, požurih do mora. Nisam požalio, More zlato podarilo mi svu svoju ljepotu. Meni je ostalo samo da odaberem najljepši trenutak