Upravo sam izašao iz kuće i vidim da moj kompić sjedi i odmara
- 'jutro Starino. Vidim da si već bio po spižu pa odmaraš.
- I tebi jutro. Eto nešto malo verdure i peradi. Šta'š mala penzija. A kuda si ti krenuo s naprtnjačom?
- Pa znaš mene, na more ... Nego, reci ti meni što misliš o ovim novokomponiranim bradonjama??
- Iskreno da kažem, nikada mi nisu bili jasni povodljivci, ljudi kojima je lako nametnuti kako bi trebalo izgledati, kakva je trenutna moda. I vidi sad odjednom muškarčine poludile, svi oće brade, oće glavu napola obrijanu ili obrijanu do jaja ...
- Je, je, u pravu si. Ljudima to jednostavno udari u glavu. Uzmi ono kada su počele žene nositi poderane 'lače na koljenima, kako ih ono zovu, te hlače ...Jebavala se na koljenima pa poderala?
- E baš te. Ruglo dozlaboga, ali rekli da je to sada moderno ... Pa da ne zaostaju prihvatili i muškarci radi ravnopravnosti položaja.
- Nego da se mi vratimo na brade. Vidim da si i ti bradonja, pa od kada si bradonja?
- Ja sa svojom počeo u srpnju 1973 i do sada bez prekida.
- Tu smo isti. Tako i ja sa svojom.
- A zašto se ti stalno držiš za jaja dok pričamo?
- Moja jaja, moj gušt! Da se mi polako dignemo svak svojim putem?
- Ma moram te još ovo pitati. Brada i seks, kako to slažeš?
- Što budališ blento blentavi. Kao i ja dobro znaš da je najljepše nakon liza još dugo osjećati miris pičića pod nosom.
- E baš mi drago da smo isti. Vidimo se opet sutra jutrom na čašicu razgovora ugodnog.

Čuj stari, a da si mi popijemo još po jednu putnu? Ali samo jednu da ne bude kasnije da te moram doma pijanoga voditi ...

Oznake: Razgovor s Krležom

U danu kao ovaj, kada je i na moru kao u parnom kotlu, zadovoljstvo je uhvatiti lijepog škampa. Ovaj je ipak bio pravi veteran koji je odavno izgubio svoju ljepotu. Zarastao u koralje, pola kliješta tko zna kada izgubljeno. Usporedbe radi slikao sam ga i pored vrša da se vidi da mu je raspon kliješta više no polovica vrše.

Svakakvih se rakova nađe u vršama pak ovdije prilažem nekolicinu.

Kažu da konac djelo krasi, pa zašto ga ne ukrasiti jednim pravim ljepotanom.

Kada nismo u Japanu ima nas svagdije. I na brodu, i u Opatiji i u Maksimiru ... ma suvišno je nabrajati. Jednostavno ima nas.
A meni je tako simpatična moja Kikica ...

Shibamata, jedan od istočnih dijelova Tokya bio nam je debelo upisan u planu "šta obići". Dva su razloga tome.

Grad je poznat kao rodni grad Tora-sana, glavnog lika najdugovječnije serije filmova( po Ginesu), snimane od 1969-1995.g. Serija filmova redovito ide na trećem programu HTV-a subotom u 11 i skoro uvijek ju gledamo i od srca preporučujemo. Brončani spomenici Tora-sana i njegove sestre nalaze se pred željezničkom postajom. O posjeti Shibamati Draga je učinila lijepi video.

Drugi je razlog posjeta budističkom hramu Shibamata Taishakuten. Hram je osnovan 1629 godine. Hram je poznat po fantastičnim rezbarijama koje predstavljaju poglavlja iz Sutre, koja su ispisana u podnožju rezbarija.
Dok je Draga odmarala u hladu ispred muzeja, ja sam uživao obilazeči rezbarije. Rezbarije nisu lakirane i jednom godišnje se oprezno čista od prašine i naslaga koje se nakupe.

Rezbarije su po visini postavljene tako da je na jednoj zaglavlje, u sredini tema Sutre i donji dio ispred kojega je objašnjenje Sutre. Tako i ovdije predstavljam jednu cjelinu s detaljima glavne rezbarije.

Prekrasan park unutar hrama priča je za sebe. Sjediti na trijemu, ili šetati trijemom oko parka, uživati u pogledu na park dok iz hrama dopire čitanje sutri djeluje tako umirujuće i opuštajuće.

Kako na početku spomenuh, rezbarije čiste od prašine i naslaga jednom godišnje a kako nisu lakirane, to ni fotke nisu vrhunske kvalitete kakve bi bile da nema naslaga.

Oznake: Shibamata Taishakuten, japan

Ponekada na moru pruži mi se prilika vidjeti brodove koji nečime odstupaju od uobičajene slike broda. Takav je bio i ovaj, vjerovatno, kabelopolagač. Trenuci su to koje vrijedi zabilježiti.

Takav je prizor bio i ovo spuštanje novog katamarana s palube broda

Oznake: Neobični brodovi

U ove četiri posjete Japanu, uvijek sam nastojao donesti poneku sitnicu koja će biti uspomena na prekrasne dane. Nisam tragao za suvenirima, znao sam da ću takvu sitnicu prepoznati u pravom trenutku, da će mi se sama zalijepiti za prste i srce.
Za vrijeme obilaska Meiji hrama u Tokyu, u kome smo se slikali u kimonima, u suvenirnici su mi pažnju privukle šalice i magnetići oslikani valom, jednom od najpoznatijih slika Japana.

The Great Wave off Kanagawa
Veliki val Kanagawe, također poznat kao Veliki val ili jednostavno Val, drveni je otisak japanskog ukiyo-e umjetnika Katsushika Hokusai.
Objavljen je negdje između 1829. i 1833. godine u kasnom razdoblju Edo perioda kao prvi tisak u Hokusaijevoj seriji Trideset i šest pogleda na planinu Fuji. To je Hokusaiovo najpoznatije djelo i jedno od najprepoznatljivijih djela japanske umjetnosti na svijetu.

Na slici je prikazan golemi val koji prijeti trima brodovima na obali grada Kanagawa (današnji grad Yokohama, prefektura Kanagawa), dok se planina Fuji uzdiže u pozadini. Premda se ponekad pretpostavlja da je to tsunami, vjerojatnije je da će val biti veliki val valova. Kao i kod mnogih otisaka u seriji, on opisuje područje oko planine Fuji pod određenim uvjetima, a sama planina se pojavljuje u pozadini. Kroz seriju su dramatične upotrebe berlinskog plavog pigmenta.

Ukiyo-e je žanr japanske umjetnosti koji je cvjetao od 17. do 19. stoljeća. Njezini umjetnici izrađivali su grafike i slike na drvenim podlošcima. To su ženske ljepotice, kabuki glumce i sumo hrvači, prizori iz povijesti i narodnih priča, prizori putovanja i krajolici, biljke i životinje i slike erotike. Pojam ukiyo-e prevodi se kao "slika plutajućeg svijeta".

1.Studenog 1923.g Veliki potres opustošio je Tokyo, lučki grad Yokohamu, i okolne prefekture Chiba, Kanagawa i Shizuoka, te prouzročio veliku štetu širom regije Kanto. Snaga potresa bila je tako velika da je u Kamakuri, preko 60 km od epicentra, preselio kip Velikog Buddhe, koji teži oko 121 tonu, gotovo 60 centimetara. Prema ondašnjim procjenama odnesao oko 142 800 života.
Čitavo to područje nalazi se na mjestu na kome se Pacifička kontinentalna ploča podvlači pod Sjeverno-američku i Euro-azijsku ploču.
Nije pitanje da li će se sličan ili još veći potres dogoditi nego kada će se dogoditi.

Ovo je prikaz potresa u zadnjih tjedan dana na istočnoj strani otoka Honshu. Prije dva tjedna potres magnitude 6,7 stupnjeva pogodio je zapadnu stranu otoka pored Niigate i nanesao znatnu štetu, na sreću bez mrtvih.

Oznake: The great Wave off Kanagawa