Svaki je dan na moru meni poseban. Ovaj je bio olovno siv. Kalma bonaca pojačavala je doživljaj sivila i oblaka koji su visili skoro nad morem. Moj je prijatelj strpljivo čekao da mu dam ribu upravo izvađenu iz vrša.
Pisali smo već i Draga i ja kako smo u Osaki prisustvovali prekrasnom koncertu uz more i kako je su na kraju svi izvođači zajedno pjevali Sukiyaki, jasno i mi s njima s bine. Nakon završetka, sišao sam s bine i čestitao pjevačici.
Kao uspomenu na prekrasno provedeno vrijeme ponesao sam i vodič cjelodnevnog programa, na japanskom. U hotelu sam zamolio da mi prevedu ime pjevačice na fonetski, za svaki slučaj, da ju možemo naći na netu. Pokazalo se to najboljim što sam mogao učiniti jer nam je poslužilo da na yutrubi nađemo Ruriko Ogami. I ne samo to. Uspostavili smo kroz komentare kontakt i bilo joj je izuzetno drago kada smo joj objasnili gdje smo ju upoznali i uputili ju na naš snimak tog koncerta na yutrubi. Da ne duljim previše, uspostavili smo prijateljsku komunikaciju. Lijepo je vidjeti kako je pohvalila Dragu za komunikaciju na japanskom.
Kako život zna donesti prijateljstva s druge strane ove naše Plave kuglice.
Lijepo je vidjeti i čuti kako pjeva Ruriko Ohgami.
Danas čitav dan sam u lučici krpao vrše za škampe. Dolazi zima i treba ih urediti dok je još toplo i može se sjediti vani i raditi. Nakon što sam čitav dan bio nagnut nad vršama, trebalo je još otpješačiti uzbrdo do doma, skoro pola sata. Baš mi nije bilo do takvog pješačenja, ali što se mora, mora se. Kada sam se napokon popeo, kraj dana mi je uljepšala obična, a možda i nije tako obična, Mačka.
Vjerojatno se radi o jednoj od onih mačaka što slobodno vani lutaju, jerbo na sebi nije imala nikakvu ogrlicu ili oznaku pripadnosti, niti je bio itko "njen" u blizini. Dozvolila mi je da ju mazim a nakon toga je pozirala kao da ima već puno iskustva.
Lijep završetak napornog dana.
Žao mi je da Draga nije bila prisutna. Obožava mačke i ne postoji mogućnost da pored neke prođemo a da ju ne pomazi ili barem pokuša. Zaljubljena je u mačke. Mogu samo zamišljati šta bi joj radila, nebi ju ispuštala iz ruku.
Nakon što smo jučer rezervirali hotel u Tokyu, danas smo pretraživali letove radi informacije, da se znamo orjentirati glede cijena. I u toj pretrazi naišli smo na ponudu poljskog LOT-a. Zagreb-Varšava-Tokyo, dvije povratne karte 8 100kn. Kako odoliti izazovu pogotovo kada je i let znatno povoljniji tj. kraći od onoga što nudi Qatar. Jasno da mi, ne bi bili mi, da nismo odmah i uplatili av. karte.
Oduševljenje je bilo još veće kada smo pogledali kojim zrakoplovom letimo od Varšave do Tokya: Boeing 787-8 Dreamliner. Jednostavnim riječima to znači nanoviji avion u zraku, najkomforniji, naj, naj, naj...
Kako smo sretni! Još samo da poletimoooo ... lalala la
Više o zrakoplovu, nakon što ga ufatimo u svoje objektive na licu mjesta
Prisječajući se lijepih trenutaka provedenih u Japanu, došli smo do zaključka da se ipak moramo opet vratiti. Ovaj puta odlučili smo se za Tokyo. Prve smo godine u Tokyu bili 5 dana, druge 4, prošle tek u prolazu dva dana. A toliko je lijepoga ostalo što još želimo vidjeti u Tokyu i Kanto regiji kojoj je Tokyo centar. Visoko na toj ljestvici je posjeta Fujiju i njegovih 5 jezera, zatim Yokohama, možda Nagoya koju nismo stigli obići u bivših tri godine. No ipak nas najviše privlači vidjeti sve ono što u samom Tokyu nismo vidjeli i doživjeli.
Jasno da sve ovisi o budućoj situaciji. Sada bi nas dvije povratne karte do Tokya koštale cca 8 800kn. Nadamo se da će biti koja akcija, ali i ova je cijena sasvim solidna.
Japan nam je u srcu zapisan i vjerujemo da ćemo mu se opet vratiti