Sjedim u sobi i zajebavam se slažući pasijans na kompu. Prozor otvoren iako je vani prohladno. Četvrti kat.
Čujem izvana ono poznato: Jabuke, jabuke ...
Bacim pogled a pod prozorom bijeli kombi. Još su par puta viknuli, bez uspjeha. Možda griješe jer su stali na strani na koju su okrenute sobe a ne dnevni dio stanova. Mislim si dali su nakupci ili proizvođači. Ma tko da jesu odoše dalje neobavljene trgovine.

Vratio me taj prizor u neke davne dane moga djetinjstva. Bijelom cestom u ovo bi vrijeme na seljačkim kolima dovozili jabuke i krumpire. Bio je to doživljaj za svu djecu, Vidjeli smo konje i osjetili onaj specifični miris sela koji je s njima uvijek stizao. Bilo nam je zanimljivo popeti se na zapregu, vrtjeti kočnicu na zadnjoj strani kola, zavlačiti se ispod kola. Gledati konje kako dižu rep i seru, slušati kako ržu ... Svako toliko bi povukli kola malo naprijed.
Oko kola sakupilo bi se pola naselja žena i muškaraca. Vreće su brzo odlazile u podrume da čekaju zimu.
Sjećam se i osjetim miris octa kod spremanja kiselih paprika. Pune tegle spremane su u smočnicu. Sjećam se i mirisa kruškovca, šerija i ruma pripremanog od alkohola i ekstrakta iz onih malih bočica. Kuhali smo i sirup od kupina, sjećam se da je mat jednom pekla pekmez od šljiva. A topljenje masti i pravljenje čvaraka i zalijevanje mesa u mast uvijek je bio pravi doživljaj. Pa još kada bi mat dio sala odvojila i ispekla salenjake. Ajmeee

Puna konoba ugljena i drva, sanduk krumpira i jabuka, tegle u smočnici... Jesen