Bila jučer nekakva usrana subota (surbota za one koji jebavaju samo u dane koji imaju u sebi slovo R). Dakle, u tu usranu subotu bilo je u planu da na prostoru ispred naše galerije imamo izložbu fotografija. Umjesto izložbe, Principij nam zauzeše nekakvi, a valjda, Rimljani. Bilo i uokolo na trgu i Korzu još kojekakvog čudnog svijeta, čudno obučenog, valjda vrijeme od poklada iliti maškara.

No pustimo sada te kerefeke. Meni je pažnju privuklo nekakvo kljuse. Kažu da je lipicanac ili caner, kako vam drago. A meni nikako nije jasno od kuda tim nazovi Rimljanima baš lipicaner. Valjda su ga drmnuli iz Lipica.

Vidjeh ga kako se provlači mukom između razglasnih kutija, vidjeh ga i kako klipsa našim Korzom. Vidjeh ga i u luci kako potrbuške sa rive skače sa sve četiri noge u more. Skupila se svjetina pa se čudom čude konju i gledaju njegove skokove. Baš mi žao što ga tu ne uhvatih u skoku, a kada je pao, opet potrbuške, u more više nisam imao šta uslikati. Ali zato sam ga ufatio kako šeće tržnicom u potrazi za nečim zelenim. Valjda je vegetarijanac, a čulo se kako mu cvili iz želuca. Placarice se u straju razmaknule a kljuse počelo brstiti cvijeće s polica. Ni onaj jadnik u sedlu nije ga moga smiriti.
Još bi ja njega uslika i kako pije vodu iz one fontane isprid kazališta ali mi crkla baterija u fotiću.

Eto, ljudi moji to bi van bila štorija o konju, pa ko viruje, viruje, ko ne a ko mu kriv, triba je biti na mjestu događaja ka ja.

Oznake: konjska posla