Prošle sam jeseni oduševljeno pisao o plaži u Medveji. Lijepa dugačka šljunčana plaža i kristalno more okruženo borovima i šumom koje mu daju posebnu boju.

Biciklirajuči juče, čitavim sam putem guštao kako se budem okupao u Medveji, u tom raju na moru. No već prvi pogled na plažu bacio me u komu. Od plaže nema ni P. Gomila ležaljki postavljena skoro od samog mora u četiri reda učinila je more nedostupnim. Znam da koncesionar želi zaraditi na svakom centimetru plaže, no zar je potrebno oteti more? Htjeo sam vrištati od jada kada sam vidjeo na šta liči to smetlište od ležaljki na plaži. Jesam, požalio sam se na par mjesta, a oni kojima sam to rekao, maserka i čovjek koji drži kafič, samo su nemočno slijegali ramenima i kao i ja osuđivali postupak "vlasnika" plaže. Da je do mene ja bih mu zabranio da se druge godine približi plaži.

Sjeo sam u hladovinu sa strane da se na meni malo osuši znoj, učinio par snimaka i vratio se natrag. RAZOČARAN ....

Plaža u jesen

Smetlište ležaljki

Par slika mjesta u kome bi čovjek trebao i mogao uživati da nije ovoga nasilja

U Rijeci se vodi ogorčeni rat protiv koncesionara koji je na sličan način more oteo Rječanima na novoj plaži Ploče na Kantridi, a koji je postavio znatno veči broj ležaljki od onoga što mu je koncesijom dozvoljeno. Na plaži koju je grad uredio svojim građanima.

Oznake: medveja