Sjedim tako i tipkam, a sa teveja iznad glave upade mi u uho vijest kako je naš ministar otpušten iz bolnice i da se dobro oporavlja od "septičkog" šoka. Ma meni tu nešto ipak smrdi. Pa nije valjda ubogi nam ministar upao u septičku jamu? Ili ga je sjebala sepsa? Pa ako je o sepsi riječ, valjda je onda upao u sepsički šok a ne u septičku jamu.

A sve mi se čini da bi svi mi uskoro mogli doživjeti i pravi septički, usrani šok.
Kažu tako u nastavku vijesti, ma u svim vijestima, kako Bosna opet pliva u poplavama do krova, barem oni koji još imaju krov nad glavom. Kažu i da su te poplave gore od onih prošlih. No nitko ne spominje da će ta bosanska vodurina vjerovatno stiči i do nas, jasno ako bosanci prije toga ne popiju svu tu septičku vodurinu. I što je još gore, nitko ni jednom riječju ne spomene da se naša vodoprivreda priprema za doček tih još povjesnijih voda. Valjda to i nije potrebno. Bude već vodurina iscurila kroz onu rupetinu u nasipu koja osta od prošlih poplava. A narod? Narod je i tako naučio kuda ih budu vozili ako voda opet nađe puta do njihovih domova koje tek treba obnoviti. Ili je možda bolje da ih ponovo potopi prije obnove pa nam tako uštedi dvostruki posao.

Zna voda imati i svojih lijepih a ne samo septičkih strana. Eto npr. naša Rječina. Nagni se ponad, zagrabi šakom i utaži žeđ ...