Kanjoning, nošenje bicikla uz strme obronke kroz bespuća kanjona. Moja izvedenica koja najbolje opisuje kroz šta sam danas prošao.

Krasan dan bio je idealan za sjest na bajk i zaputiti se na izvor Rječine. Odlučih se učiniti malu promjenu, pa umjesto dugog uspona cestom prema Grohovu, spustih se od mosta ispod Pašca u kanjon Rječine. Znam da bi trebala biti pješačka staza, a ima ucrtana i biciklistička tura uz napomenu o teškoćama i da ponegdje treba bicikl i nositi. Dakle bio sam spreman na sve osim na ono na što me čekalo.
Umjesto staze uz Rječinu, korito zatrpano sa tragovima kamiona koji donose materijal. Lakše mi ići utabanim putem, kažem ja sebi, kada i tako staze više nema.

Ajme kada sam vidjeo da sam došao do kraja nasipanog, do mosta koji je to nekada bio, do korita punog stijenja. A strme litice kanjona dižu se sa obje strane. Jao, jao kud sam zašo ... Nije za vratiti se, a naprijed nema kuda. Nema druge nego se pokušati uspeti uz strmi kanjon i pokušati naći kakvu stazu.
Sreća da imam u nogama ovo proljeće već odvoženih 2200km, kao i to da svaki puta kada se vratim doma skoro trčeći nosim bajk na četvrti kat. Dakle kondicija nije u pitanju. Ma sve bi se još nekako podneslo da umjesto nekadašnjih padina nisu veliki odroni koji su odnesli sve staze i učinili ionako težak teren još težim, neprohodnim. Možete zamisliti olakšanje kada sam napokon došao na stazu.

Zatrpano korito. Još sam se uvijek nadao

U koritu u kamenom bespuću

Jedan od odrona koje je trebalo savladati

Sav trud bio je nagrađen kada sam nakon svih peripetija napokon od Kukuljana krenuo kroz šumu uz Rječinu, prema izvoru.

Zrak je bio pun mirisa prirode, ptičjeg pjeva i šuma vode

A ne, nije vani, uživa u poziranju u vodi

Žablja ljubav. Pune su nježnosti

Kristalno čista

Igra vode i svjetla

Rječina izvire ovdije ispod Kičeja

Ovako su danas mnogi uživali uz Rječinu