Dakle, vrijeme fešta je ostalo iza nas. Zemljica se i dalje bude vrtila do svog novog Dana planeta, a ja se nadam da budem dočekao i slijedeči rođendan, da opet zajedno proslavimo. Pa kad je tome tako, vrijeme je da krenemo sa novim zajebancijama. Kako kaže naš pametni narod: Jebeš čovjeka koji se nezna našaliti.

Ovoga se vikenda u Rijeci sprema fešta imenom "Homo si teć". Za one koji su manje na ja sa ovdašnjim narječjem, to "teć" ne znači teči, curiti, nego trčati. A u sklopu toga curenja, ove se godine po prvi puta održava već tradicionalna biciklistička utrka "Ulicama starog grada".

Pravila utrke su jednostavna. Biciklisti ulicama i zakutcima staroga grada traže sakrivene kipiče mlikarice. Pobjednik je onaj tko u najkračem vremenu sakupi najviše kipiča. U rezultat se ne računa ako netko donese i čitav kip sa mljekarskog trga. Glavna nagrada je litra mlijeka domačega, rvackoga mlijeka i plaketa mlikarice.

Aplikacije (krasne li rvacke riječi) na natjecanje primaju se u prijavnici pored pošte na Korzu.

Poslije starta ispod ure, kreče se u koloni po jedan biciklist do stupa srama gdje će biti postavljen okrugli stol (Tavola rotonda). Organizator garantira da ne bude kvadratni stol kako nam se to danas često podvaljuje, kažu da su se sastali za okruglim a svi vidimo da je čoškasti. Nakon što se svi sudionici okruglog stola (tavole rotonde) usuglase dali je riječ o stupu srama ili o stupu ponosa, kako nam to podvaljuju novovijeki povjesnici, počinje glavna trka i potraga.

Da sudionicima ne oduzimam dragocijeno vrijeme, prekinuti ću sa laprdanjima do cilja. Ostavljam ih njihovim preprekama i snalaženjima.

Po završetku trke i proglašenja pobjednika, svim sudionicima pripremljen je u glavnom šatoru svečani ručak. Ne bude to onaj razvikani partizanski grah. Ne bude ni vojnički. Bude to specijalitet ovoga kraja: sirotinjski fažol sa šparogama i galebovim jajima.