Ne volim pisati o temema o kojima se viče na sve strane. No ovaj puta jednostavno moram i ja reči glasno: Druže Milanoviću, država niste VI. Država smo svi MI, a vi ste tek slučajnošču na čelu Vlade i vodite ju u naše a ne u vaše ime. No to vam ne daje za pravo da državu i sve nas vučete putem sa kojega će povratak biti jako težak.

Za početak spomenuti ću onu staru narodnu mudrost koju Vi očito neznate: "Vola se drži za rogove, a čovjeka za riječ!" Vama nikako nije jasno da je Država dala riječ, potpisala kako će se ponašati u EU i zbog toga što smo prihvatili i potpisali, širom su nam otvorena vrata u EU. Pogazili ste sve par dana nakon što nam je i Njemačka konačno dala povjerenje, dva dana prije ulaska u zajednicu. Bacili ste ljagu na Državu, na sve nas. Sram Vas bilo!

Umjesto da se borimo za ugled u svijetu, Vi ste pokazali koliko nam se može vjerovati.

No da se vratim naslovu posta.
Gledajuči Vaše inzistiranje na ovome što su svi osudili jednostavno ne mogu a da Vas ne usporedim sa svim ovim nedavnim, pa i diktatorima iz malo starije prošlosti. Prisjetimo se Gadafija koji je rađe uništio državu nego mirno sišao sa vlasti, sjetimo se Mubaraka koji je od Egipta učinio ratište umjesto da je pokrenuo demokratske procese. Pogledajmo Siriju u kojoj diktator grčevito drži vlast, makar pola države izginulo. Prisjetimo se i svih onih iz bliže ili dalje prošlosti kojima je vlast bila draža od dobrobiti Države i naroda, svih onih koji su se busali u prsa uz izreku iz naslova: "Država to sam ja". Niste VI država, druže Milanoviću, država smo svi mi.
Zbog čega nas pravite taocem svoje tvrdoglavosti?
Za lopovluk lopovima se oduzima stečeno radi nadoknade štete. Čime ćete Vi nadoknaditi štetu počinjenu Hrvatskoj? Svojim imetkom? Sumnjam da bude dovoljan za nadoknaditi svu počinjenu štetu. Čime mislite vratiti ugled koji Hrvatska gubi zbog Vaše tvrdoglavosti?

Kaže sinoć u Bujuci ona vaša predstavnica u EU kako u SDP-u ne postoji jednoumlje. A ja se pitam, drugovi esdepeovci, zar Vas nije sram šutjeti? Zar Vas je strah glasno reči ono što intimno mislite? Kako budete narodu pogledali u lice? Zar su vam gaće pune straha javno reči da šef nije u pravu.
Gospodo, članovi Vlade. Zar nitko od vas nema snage da šefu kaže da griješi i da je vrijeme da ispravite ono što ste debelo usrali?

Ima mjesta u našoj bližoj okolici koja nikada nismo upoznali, kao da ne postoje tu pored nas. Za mene je to bilo jezero Valići, na Rječini, ni desetak kilometara udaljeno od Rijeke. Bio sam na gornjem toku Rječine, bio sam na izvoru no jezero sam vidjeo tek par puta iz vozila u pokretu.Zbog rečenog već duže vrijeme u planu mi je bio obilazak jezera biciklom i napokon sam danas i to odradio.

Jedna "mala" pogreška u procjeni koštala me potoka znoja. U planu je bila tura: Pašac-Lopača-Lukeži. No zbog moje znatiželje spustio sam se u kanjon kod Grohova. Tako sam stigao pod branu, no povratak uzbrdo istim putem bio mi je najgora pomisao i rađe sam odabrao da krenem markiranom pješačkom stazom iz Grohova u šumu, pa mostom ispod brane na suprotnu stranu korita, pa strmim obronkom... Najteži je dio bio kozjom stazom popeti se iz kanjona i iznijeti bicikl na put.

Brana je tu, a gdje je voda?????? Još samo da se popnem uz strmi obronak korita na suprotnu stranu

Ma koji me vrag na ovo tjerao! Gdje je konac penjanju????

Sada je već lakše

Da čovjek ne povjeruje. I jezero je tuuuu! Doduše, šaka vode, ali ipak jezero

Idemo hrabro dalje, moji točkovi i ja

Već izdaleka sam čuo domoljubnu pjesmu sa razglasa. Skup dragovoljaca u Lukežima. Kako mi je prijala hladovina i hladno pivo. Sretoh i stare prijatelje

Riječke su ceste i konfiguracija terena, biciklistička giljotina. Napokon sam mogao uživati na ravnoj cesti, pogledu na livade i gorje u zaleđu a ne pod kotačima bicikla. Vožnja Grobničkim poljem bila je dostojna nagrada za litre prolivenoga znoja.