31.10.2011., ponedjeljakPčela i cvijet
|
|
Još do nedavno bilo je nemoguče započeti ručak, večeru ili bilo koji obrok pored uključenog teveja. Već pri prvom zalogaju s ekrana su vam u tanjur ispadali kojekakvi pičkini ulošci i umetci svih mogučih veličina i oblika, svih mogučih kapaciteta upijanja krvi. Bilo je tu onih priljepaka s dva krilca, pa s tri, pa četiri, pa onih k'o padobran. O kojekakvim umetcima da se i ne priča. Upijali su sve od nožnog prsta do bubrega. U kvalitetu i moč upijanja tih žderača krvi mogli smo se uvjeriti pod prozorima, na obješenima vjetrom po granama stabala, u hodnicima i po parkovima. U jednom oglasu pročitah kako vampir kupuje samo tampone s A- krvlju zakrvljene. Kada se već činilo da su zahvaljujuči teveju sve pičke preljepljene priljepcima i popunjene umetcima, proglasiše nas impotentnima i pičkobolesnima. S ekrana nam u svako doba dana i noći pričaju kako nam kurac više ne služi ni za pišanje, jerbo ga ne možemo nači u bragešama pa pišamo u tenisice. Pičke su postale bolesne i ako pod hitno ne počnu konzumirati upravo Pičkozdravka tabletice prijeti im izumiranje. Nama sirotim muškarčićima nude se spasonosne tabletice sa kojima će nam kurčevi stojati od tridesetpet do tristotineitrinaest sati u komadu. Neke će durati i 18,7% duže. Dakle dragi Hrvati i Hrvatice uhvatite se spasonosnih tabletica uz koje vam ne treba savijet liječnika ili ljekarnika i prionite poslu. ![]() |
|
Prije točno pet godina, Draga i ja organizrali smo naše blog vjenčanje. Virtualno vjenčanje išlo je u živo kroz komentare. Blogeri su bili i matičarka, i kumovi, djeveruše a svi dragi blog prijatelji bili su gosti. Drugi su dan tiskovine pisale da je to prvo takvo vjenčanje u povijesti bloga. Na RTL-u rekoše da će možda u budučnosti biti moguče i zvanično vjenčanje na taj način. Mnogi se pitaju kakav je prvi susret u stvarnosti, nakon upoznavanja u virtualnom svijetu. Ovako smo ga mi doživjeli (ovo je dio posta u kome pisah o tome): ![]() Zadnji korak koji je trebalo učiniti bilo je stvarno upoznavanje u stvarnom svijetu. Kada smo se odlučili učiniti i taj korak tek se tada pojavio čitav niz malih strahova i pitanja. Znali smo se kroz te male izmjenjene sličice i činilo nam se da se poznajemo kao da smo čitav život zajedno a tek sada se postavilo pitanje kakvi smo u stvarnosti. Bilo mi je simpatićno čitati taj strah u njenim pitanjima: da li ćeš me voljeti jer nisam takva i takva, dali ćeš biti razoćaran ovim ili onim detaljom na meni. Zapravo bila je puna sitnih strahova. Nisam se ni ja osjećao drugačije iako moje strahove nisam želio dati do znanja, pravio sam se tako sigurnim u sebe a u sebi ipak mislio: Šta ako... Čitavo prijepodne u vlaku zamišljao sam taj susret. Osjetio sam to i u njenim porukama... Stojao sam pred zgradom kolodvora i čekao. Došla je sa strane. Kako je izgledala? Da li sam ju tako zamišljao? Da li je ona mene tako zamišljala? Varate se ako mislite da smo i jedan tren postavili ta pitanja. Zagrlili smo se, pogledali u oći i ljubili se dugo i strasno. Sve je oko nas nestalo. I gužva na tramvajskoj stanici, i prolaznici, i trg i kralj Tomislav, i tramvaji. Sve je nestalo i bili smo samo mi, naš zagrljaj i naši beskrajni poljupci. Postojali smo samo mi, stvarni u stvarnom svijetu. Sva su pitanja nestala u trenu, u poljupcu. I danas smo presretni u našoj stvarnosti. Volim te, Ljubavi moja. |
|
Tko danas nema digitalac? Smiješnog li pitanja! Digitalac ili mobitel s kamerom danas je u svačijoj ruci. Vrijeme klasike i filma od 36 snimaka odavno je iza nas. Jednostavno kliknemo i na zaslonu vidimo šta je uslikano. Vjerujem da je najčešći način slikanja Auto. To je zapravo nastavak onih "bedaka", koji su omogučavali slikanje svakome bez razmišljanja o osvjetljenosti, dužini expozicije i otvora blende. Tako jednostavno, a tako često ostanemo razočarani jerbo aparat nije uslikao upravo ono što smo vidjeli ili na način kako smo to mi vidjeli ili doživjeli. Često namještamo balans bijele boje (sunčano, oblačno, umjetno osvjetljenje...) prema uvjetima u kojima snimamo. Međutim primjenom tih parametara na drugačije uvjete od onih kojima su namjenjeni, možemo dobiti interesantnije i ljepše slike. Ovo su primjeri kako uporabom tih opcija jedan te isti trenutak može biti različit, lijep ili manje lijep. Zalaz u podlozi ovoga bloga slikan je opcijom oblačno! Obožavam makro fotografiju. Iz svog fotića Canon, PowerShot A640 izvlačim maksimum. Najljepše slike objavljujem na svom blogu Plavozeleni. Iskreno rečeno, ponekad mi bude žao što fotografije s tog bloga ne nađu svoje mjesto na fotoblogu. S opcijom Auto ![]() S opcijom Sunčano ![]() Opcija Oblačno ![]() S opcijom Žarulja (Tungsram) ![]() S opcijom Fluorescent ![]() Vrijedi si dati malo truda i poigrati se. |
Videa iz Japana