Marketing
Blog vjenčanje, peta obljetnica
Prije točno pet godina, Draga i ja organizrali smo naše blog vjenčanje. Virtualno vjenčanje išlo je u živo kroz komentare. Blogeri su bili i matičarka, i kumovi, djeveruše a svi dragi blog prijatelji bili su gosti. Drugi su dan tiskovine pisale da je to prvo takvo vjenčanje u povijesti bloga. Na RTL-u rekoše da će možda u budučnosti biti moguče i zvanično vjenčanje na taj način.
Mnogi se pitaju kakav je prvi susret u stvarnosti, nakon upoznavanja u virtualnom svijetu. Ovako smo ga mi doživjeli (ovo je dio posta u kome pisah o tome):
Zadnji korak koji je trebalo učiniti bilo je stvarno upoznavanje u stvarnom svijetu.
Kada smo se odlučili učiniti i taj korak tek se tada pojavio čitav niz malih strahova i pitanja. Znali smo se kroz te male izmjenjene sličice i činilo nam se da se poznajemo kao da smo čitav život zajedno a tek sada se postavilo pitanje kakvi smo u stvarnosti.
Bilo mi je simpatićno čitati taj strah u njenim pitanjima: da li ćeš me voljeti jer nisam takva i takva, dali ćeš biti razoćaran ovim ili onim detaljom na meni. Zapravo bila je puna sitnih strahova.
Nisam se ni ja osjećao drugačije iako moje strahove nisam želio dati do znanja, pravio sam se tako sigurnim u sebe a u sebi ipak mislio: Šta ako...
Čitavo prijepodne u vlaku zamišljao sam taj susret. Osjetio sam to i u njenim porukama...
Stojao sam pred zgradom kolodvora i čekao.
Došla je sa strane.
Kako je izgledala? Da li sam ju tako zamišljao? Da li je ona mene tako zamišljala?
Varate se ako mislite da smo i jedan tren postavili ta pitanja.
Zagrlili smo se, pogledali u oći i ljubili se dugo i strasno.
Sve je oko nas nestalo. I gužva na tramvajskoj stanici, i prolaznici, i trg i kralj Tomislav, i tramvaji. Sve je nestalo i bili smo samo mi, naš zagrljaj i naši beskrajni poljupci.
Postojali smo samo mi, stvarni u stvarnom svijetu.
Sva su pitanja nestala u trenu, u poljupcu.
I danas smo presretni u našoj stvarnosti.
Volim te, Ljubavi moja.
Post je objavljen 18.10.2011. u 20:28 sati.