Da previše ne serem sa uvodom, ja ću odmah u glavu, ili što bi rekli Sinjani "U sridu"
Sječate se panike koja je vladala prošle godine prilikom pojave ove krmeće boleštine? A? A tko se ne bi sjećao. Aerodromi su bili pod opsadama, ljudi su morali čak prolaziti kroz bazene sa dezinfekcijskim sredstvima, a svatko ko je kihnuo odvožen je pravo u bolnicu, u karantenu, dok se ne ustanovi da li se lizao sa krmcima pak se zarazio. I ne samo to, samo što nije angažiran USKOK da mu otkrije sve tragove u zadnjih po godine u potrazi za izvorom zaraze. Panika i straj koji su pukom zavladali mogli su se zrakom nožem rezati!
Oni koji su ipak mislili svojom glavom rekoše da je farmaceutska industrija iskoristila priliku da dobro zaradi proglašavajuči poznatu bolest novom i nepoznatom. Ljudi su u panici radili po ljekarnama predbilježbe za spasonosni lijek.
A onda je naglo došlo otrežnjenje i gomile lijeka i potrošene love bačeni su u smetlište.
Ovih nam dana ta krmeća boleština opet iskače sa ekrana. No razlika je ogromna. O njoj se govori kao o svakoj drugoj gripi kojoj je došlo vrijeme. Nema više potrage za svima koji su bili u kontaktu sa oboljelima, niti potrage za izvorom zaraze. Umjesto svjetske pandemije imamo bolest o kojoj se normalno govori i upozorava kako se obraniti.
U mjere predostrožnosti nabrajaju: paziti na higijenu, prati ruke, ne prilaziti očima, ustima, nosu prije dezinfekcije ruku (nije mi jasno zašto ne spomenuše da ne smijemo držati spolovilo prstima dok uriniramo, prije no smo prste dezinficirali, ili da ne smijemo obrisati dupe nakon sranja, opet prije no smo prste dezinficirali).
Jasno da tu dolazi i obvezatno izbjegavanje gomile koja je veća od dva čovjeka na jednom mjestu.
Najbolje objašnjenje povečanog broja oboljelih ćuh večeras u drugom dnevniku hatevea: Bili su blagdani pa se narod prejedao i dobio gripu!!!! Ajme bisera. Bio to razgovor voditelja sa stručnom osobom! Valjda je dovoljno jesti krmetinu da bi dobili krmeću gripu.
Vjerovatno se sada pitate kakva je veza između krmeće gripe i svete vodice. E baš u tome grmu leži zec. Nitko pred ove crkvene blagdane ne spomenu da ne bi trebalo ići na Ponočku ili bilo koju drugu misu. Nitko ne reče da je crkva, prepuna znojavih tjelesa idealan rasadnik upravo gripe. Nitko nije popove upozorio da bi za svakog vjernika koji ulazi trebali osigurati posebnu posudicu svete vode. Nitko nije vjernike upozorio da ne peru svi ruke u istoj vodi i tako opranih ruku ne prilaze gore spomenutim tjelesnim otvorima. Nitko vjernicima ne reče koliko bi slobodnog prostora oko sebe morali imati u crkvi, nitko im ne reče da se sretni ne ljubakaju nakon mise. Jasno da ovdije treba spomenuti i trljanje crkvenih svetinja:nožnog palca nekog sveca, uho nekog sveca, bedrenu kost opet nekog sveca, ljubljenje oltara i ne znam kojih sve svetih mjesta. Umalo zaboravih i onu redaljku kada svi popu ljube ruku a da mu ju prije toga nisu ni oprali ni obrisali.
Nitko ni sada nakon vremena inkubacije ne spomene pravi rasadnik, valjda da se onome gore ne zamjere. Nitko ne spomenu da je i običaj posjete rodbini i prijateljima uz obavezna čestitanja idealan način širenja epidemije. Ljepše je reči da se narod za blagdane prežderao pa dobio gripu!!!!
Mislim da ovaj puta mogu ustvrditi istinitu činjenicu: Vjernici se vjerom zaraziše.
Bilježim se sa štovanjem uz najljepše želje za nadolazeću godinu.
Ovaj je video rađen za češki blog. Učinio sam i hrvatsku verziju. No kako sam prvu hostao ovu verziju i ubrzo dobio upozorbu o vlasništvu glazbe, nisam želio potezati vraga za rep hostanjem i drugog videa sa istom glazbom. Tako ovdije ostade čestitka na češkom. No čestitka je čestitka, bez obzira na kojem je jeziku.
Uživam u snijegu kao malo dijete. Meni je ova snijegom i ledom okovana Rijeka pjesma za srce i dušu. Obožavam slušati kako se smrznuti snijeg i led drobe pod nogama. No bilo bi sebično ne misliti i na one kojima ovakav ambijent ne odgovara, na starce koji jedva hodaju i one koji su završili u kod zidara da im zagipsa polomljene kosti.
Koliko sam upoznat, prema zakonu svi imamo obavezu čistiti snijeg pred našim kućama. Obveza javnih ustanova još je veća. Nečišćenje snijega podliježe kazni. Još nisam čuo da je u Rijeci itko kažnjen zbog nečišćenja snijega. Jednako tako, još nisam čuo da je itko od polomljenih pred trgovinama ili drugim ustanovama tražio odštetu za povredu na ledu.
Ledene plohe pred trgovinama koje život znače priča su za sebe. Koliko trgovca košta baciti kilu krupne soli pred objekat da bi zaštitio one od kojih živi?
Umjesto gomile slika stavljam tek par, a i one su sasvim dovoljne.
Na prvoj je slici tržnica na Donjoj Vežici i ledena ploha pred njom. Na drugoj je market preko puta, a obavezno posjeta jednom objektu vodi i u drugi. Jedini sigurni koraci koje možete učiniti su oni koje učinite preko ceste.
Na druge su dvije slike prilazi trgovini u ulici D. Gervaisa. Nisam imao volju prelaziti preko velike ledene plohe ispred objekta da snimim i druga dva prilaza. Vjerujem da su i oni isti.
A zašto se pred nekom nisam polomio pa da im naplatim božičnicu????
Vjerujem da sam slične prizore mogao snimiti pred većinom riječkih trgovina i na javnim površinama.
O gradskim službama koje je snijeg koji je najavljivan nekoliko dana iznenadio, koje su i tri dana nako padavina nesposobne očistiti barem osnovno suvišno je trošiti riječi. Umjesto riječi zamjerke mislim da bi ih trebalo dati na sud. Nama ostaje za utjehu da su gradske vlasti (u ime naroda) odlučile znatno povećati prirez da mogle namiriti i te nesposobne službe.
Da nam je nogometanje odavno bolesno, prebolesno, to svi znamo. Današnja spradčina u HNS-u samo je pokazatelj te boleštine. Drugo se nije moglo ni očekivati. Kako nakon ovakve sprdačine očekivati da će nogomet krenuti na bolje, kako očekivati da će se navijači preko noći popraviti kada im čelništvo HNS-a primjerom pokazuje kako se treba ponašati. Pa i ona izjava koju je netko dao u mikrofon: "Gotovo je a sada samo moramo pričekati par dana da se sve smiri" sasvim dovoljno govori o ovoj farsi. A novoizabrani predsjednik pobježe bez riječi pozdrava. Ode čovjek na kolinje u Mađarsku. O kolinju na stadionima i oko njih budemo se već naslušali.
Zahvaljujuči nogometnim mešetarima i mešetarenjima odavno sam zamrzio nogomet. Toliko ga mrzim da više ne gledam ni utakmice reprezentacije.
U današnjoj sveopćoj, općenarodnoj ueforiji sadnje pšenice, ja posadih žir. Zašto žir a ne pšenicu? Pa zato što je velikizeleni nasađen na svoj način, zato što sam ateista, zato što ja kao Antuntun svaki posao na svoj način radim.
Danas mi je drago proči pored bora koji sam posadio prije 45 godina. Nadam se da će i ovaj žir biti negdije uspomena na mene. Ako proklija sigurno neće biti bačen kao gomile pšenice koja se baca svake godine, ako se izuzme ona koju pojedu biljojedi (čitaj vegetarijanci), nakon što ju uklone ispod bora.