Uživam u snijegu kao malo dijete. Meni je ova snijegom i ledom okovana Rijeka pjesma za srce i dušu. Obožavam slušati kako se smrznuti snijeg i led drobe pod nogama. No bilo bi sebično ne misliti i na one kojima ovakav ambijent ne odgovara, na starce koji jedva hodaju i one koji su završili u kod zidara da im zagipsa polomljene kosti.
Koliko sam upoznat, prema zakonu svi imamo obavezu čistiti snijeg pred našim kućama. Obveza javnih ustanova još je veća. Nečišćenje snijega podliježe kazni. Još nisam čuo da je u Rijeci itko kažnjen zbog nečišćenja snijega. Jednako tako, još nisam čuo da je itko od polomljenih pred trgovinama ili drugim ustanovama tražio odštetu za povredu na ledu.
Ledene plohe pred trgovinama koje život znače priča su za sebe. Koliko trgovca košta baciti kilu krupne soli pred objekat da bi zaštitio one od kojih živi?
Umjesto gomile slika stavljam tek par, a i one su sasvim dovoljne.
Na prvoj je slici tržnica na Donjoj Vežici i ledena ploha pred njom. Na drugoj je market preko puta, a obavezno posjeta jednom objektu vodi i u drugi. Jedini sigurni koraci koje možete učiniti su oni koje učinite preko ceste.
Na druge su dvije slike prilazi trgovini u ulici D. Gervaisa. Nisam imao volju prelaziti preko velike ledene plohe ispred objekta da snimim i druga dva prilaza. Vjerujem da su i oni isti.




A zašto se pred nekom nisam polomio pa da im naplatim božičnicu????
Vjerujem da sam slične prizore mogao snimiti pred većinom riječkih trgovina i na javnim površinama.
O gradskim službama koje je snijeg koji je najavljivan nekoliko dana iznenadio, koje su i tri dana nako padavina nesposobne očistiti barem osnovno suvišno je trošiti riječi. Umjesto riječi zamjerke mislim da bi ih trebalo dati na sud. Nama ostaje za utjehu da su gradske vlasti (u ime naroda) odlučile znatno povećati prirez da mogle namiriti i te nesposobne službe.
|