27.11.2010., subota
Zlatovez
 Na češkom blogu skoro svakodnevno objavljujem nove postove. Najčešće objavljujem fotografije i to isključivo moje radove. Uvijek nastojim izvuči sve najljepše i najinteresantnije iz detalja koji slikam. Na česte upite čeških blogera da li se natječem, da li sam negdije prijavio svoje radove moj je odgovor: Slikam zbog ljubavi prema lijepom i interesantnom i najveća mi je nagrada vidjeti da su posjetioci moga bloga osjetili djelič te ljepote. Kada otvorim naslovnicu češkog bloga na njoj je moja statistika za prethodni dan, koliko je ljudi bilo u posjeti, koji su postovi posjećeni najviše puta, na kojem je postu i kada ostavljen novi komentar (ažurira se isti tren kada je negdije ostavljen novi komentar) u zadnjih pet dana. Ispunja me zadovoljstvo kada vidim da mnogi redovito svraćaju da vide šta ima novo. Već skoro napamet znam češku mapu i mjesta iz kojih dolaze redoviti posjetioci. Na ovoj je slici Mjehurica, Physalis alkekengi L. Mekani dijelovi narančasto-crvenih listića koji zaklanjaju plod su nestali, a ostao je drvenasti dio koji čini ovaj filigranski zlatovez. Sliku sam objavio na češkom blogu prije desetak dana i činilo mi se da bi bilo lijepo i ovdije ju objeviti. |
- 21:39 -
Pusti vodu (6) -
Isprintaj -
#
21.11.2010., nedjelja
Jurasic park u Rijeci
 |
- 16:39 -
Pusti vodu (4) -
Isprintaj -
#
11.11.2010., četvrtak
Oprah ili Sabor?........Sabor
|
Sjedim tako i blogam polako. Nad glavom teve nešto melje. Odjednom frenetični pljesak i vrisak. Polica se pod tevejom iskrivila i samo što mi teve ne pade na glavu. Ajmeeeeeeeeeeee.... Ni pogled ne digoh a znam, počela Oprah. Na sreću, znam da je na drugom počeo prijenos iz Sabora i na brzaka prevrćem program. Ma znam ja da ćete svi sada graknuti kako je Oprah "planetarna", kako je Oprah jedna i jedinstvena. Da sam ja sigurno jedan od luđaka koji još gledaju Sabor, umjesto da slušam Operu i operete. Mene sigurno treba pod hitno u ludaru.... Da ne mislite kako sada kenjam bez veze, skrušeno priznajem (kako bi rekla moja Draga) da ponekada pogledam i Operu. A zbog čega? Ne zbog teme već da bih se smijao kolektivnom ludilu. Publika vrišti u deliriju oduševljenja, plače, usta otvorena od čela do pizde, poneka i do kurca... Pogledam da bih pokušao razumjeti takav način komunikacije, da bih pokušao nači odgovore na pitanje: Zar Amerika tako izgleda? Pogledam i usporedbe radi sa našim talk showovima, krasne li hrvatske riječi, u kojima animatori stoje sa strane i daju publici znakove kada se moraju smijati, kada moraju pljeskati ili kada jednostavno bude pušten nasnimljeni pljesak koji gledatelju pred tevejom mora dati do znanja da je nešto pametno ili smiješno rečeno. Možda sam ja zarđao, ali ja takva sranja ne mogu gutati.  Uvik u tim prijenosima iz Sabora ima nešto interesantno čuti. Sve sami ozbiljni političari ozbiljno pričaju, a na meni je da li da plačem ili se smijem onome što čujem. Daklem umjesto da slušam opere i dalje ću sa interesom slušati Sabor. Ipak se tu izreče puno lipih stvari. A najlipši i najpametniji su mi kada utihnem zvuk do daske i samo gledam face. Dodatak blogerima koje izluđuju reklame na našem blogu. Ovo je jedina reklama koja se pokazuje na blogu.cz (češkom blogu). Nalazi na stranici ispod prvog posta, i nigdje više. Nikome ne smeta kao kod nas kada nam reklame ispadaju do ludila na stranici, kako god nam ih uvale i gdje god nam uvale.  |
- 13:19 -
Pusti vodu (5) -
Isprintaj -
#
07.11.2010., nedjelja
Ah te milijarde
|
Pročitah tako prije dva dana u Novom listu ( a čemu sakrivati ime tiskovine?) o onom Airbusu što mu otpalo pola motora: "Najveći svjetski zrakoplov koji stoji (dobro ste pročitali, stoji a ne košta) 12 milijardi eura!" Jebo sliku svoje šogorice. 12 milijardi eura a motor mu otpade kao na dječjoj igrački. Postavih sám sebi pitanje: "Koja je kompanija blesava da pljune toliku lovu po komadu zrakoplova?" kojemu pored toga i motori otpadaju kada se sjete! Meni nekako sumnjivo, no kažem sám sebi: Valjda je istina ako je napisao Novi list. A osta u meni onaj crv sumnje koj je neumorno vrtao u dupetu i tjerao me na matematiku. Na svu sreću isti dan naveće rekoše u Dnevniku kako je Vrancuska sa Kinom potpisala dogovor o proizvodnji i isporuci 100 komada tih zrakoplova otpadajučih motora u ukupnoj vrijednosti (ovi puta ne po komadu, tek istine radi) 14 milijardi eura! Ne'š ti Kineza zajebati. Slijedom izrečenog i navedenog u slovima jedini se zaključak nametnuo: Valjda je netko primio mito za onaj jedan jedini zrakoplov koji košta 12 milijardi ( ja ne mogu ni zamisliti koliko je to kunića). A mi poznati po otkrivanju mita odmah primijetili da nešto ne štima i prokazali lopova još uvijek nepoznatog (ali sigurno neće dugo ostati nepoznat ruci pravde). Da malo i nastavim velikim brojkama. Pišem tako novi post za češki blog, a sa ekrana teveja mi po tisućupetstotridesetišesti puta na glavu sleti promidžba: "U našem se proizvodu nalazi 20 milijardi aktivnih bakterija!" Ovi puta jebem sam svoju sliku i pitam se: "Ma kako ih samo pobrojaše?" Ja pokušavao brojati i nikako da stignem preko stopedesettisućaosamstodvadesettri. Nemirne pa se nedaju prebrojati kako Boh zapovijeda! Stalno se moram vračati na početak. Moramo li vjerovati svakom sranju koje nam se uvaljuje, bez obzira o koliko se milijardi, bilijardi ili trilijardi radilo? Izgleda da mnogi još žive o onom vremenu kada smo jaje plačali desetinama 'iljada dinara i nikako da se riješe tih velikih brojki. Ili možda sami sebi iza velikih brojki veliko izgledaju? |
- 14:00 -
Pusti vodu (4) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
