Sjedim tako i blogam polako. Nad glavom teve nešto melje. Odjednom frenetični pljesak i vrisak. Polica se pod tevejom iskrivila i samo što mi teve ne pade na glavu.
Ajmeeeeeeeeeeee.... Ni pogled ne digoh a znam, počela Oprah. Na sreću, znam da je na drugom počeo prijenos iz Sabora i na brzaka prevrćem program.
Ma znam ja da ćete svi sada graknuti kako je Oprah "planetarna", kako je Oprah jedna i jedinstvena. Da sam ja sigurno jedan od luđaka koji još gledaju Sabor, umjesto da slušam Operu i operete. Mene sigurno treba pod hitno u ludaru....
Da ne mislite kako sada kenjam bez veze, skrušeno priznajem (kako bi rekla moja Draga) da ponekada pogledam i Operu. A zbog čega? Ne zbog teme već da bih se smijao kolektivnom ludilu. Publika vrišti u deliriju oduševljenja, plače, usta otvorena od čela do pizde, poneka i do kurca... Pogledam da bih pokušao razumjeti takav način komunikacije, da bih pokušao nači odgovore na pitanje: Zar Amerika tako izgleda? Pogledam i usporedbe radi sa našim talk showovima, krasne li hrvatske riječi, u kojima animatori stoje sa strane i daju publici znakove kada se moraju smijati, kada moraju pljeskati ili kada jednostavno bude pušten nasnimljeni pljesak koji gledatelju pred tevejom mora dati do znanja da je nešto pametno ili smiješno rečeno.
Možda sam ja zarđao, ali ja takva sranja ne mogu gutati.

Uvik u tim prijenosima iz Sabora ima nešto interesantno čuti. Sve sami ozbiljni političari ozbiljno pričaju, a na meni je da li da plačem ili se smijem onome što čujem.
Daklem umjesto da slušam opere i dalje ću sa interesom slušati Sabor. Ipak se tu izreče puno lipih stvari. A najlipši i najpametniji su mi kada utihnem zvuk do daske i samo gledam face.
Dodatak blogerima koje izluđuju reklame na našem blogu. Ovo je jedina reklama koja se pokazuje na blogu.cz (češkom blogu). Nalazi na stranici ispod prvog posta, i nigdje više. Nikome ne smeta kao kod nas kada nam reklame ispadaju do ludila na stranici, kako god nam ih uvale i gdje god nam uvale.

Post je objavljen 11.11.2010. u 13:19 sati.