Pet godina na blogu

center>

CRTICE IZ GLAVE I ŽIVOTA

Moja Ljubav

Najnježnija, najtoplija, najiskrenija

Teuta

Zajednički blog

Teuta i Morski

Uvijek zajedno

Krasna misao moje Drage

Ljubav je najsnažnija svemirska energija čije titraje osjećamo u svom srcu, zato treba vjerovati samo njemu!

Blog je namijenjen onima koji žele zaboraviti svakodnevne brige i prepustiti se svijetu mašte

Kako slika vrijedi više od tisuću riječi moje ilustracije su uklopljene u postove. Nitko ne može moje misli bolje oslikati od mene samoga

NE VJERUJEM POPOVSKIM LAPRDANJIMA

Blog je otvoren 2. svibnja 2006.

U komentarima na svom blogu ne dozvoljavam blačenje i vrijeđanje drugih blogera

Moja galeria
Fotoklub Rijeka

Kako smo zavolili Japan 2016

1. Priprema putovanja
2. Smještaj
3. Među prijateljima
4. O pušenju
5. Ozbiljno i šaljivo
6. Predvečerje u Tokyu
7. Hrana
8. Ples meduza
9. Chozuya
10. Aqua fantasy
11. Riječ za kraj
12. Fushimi Inari Taisha
13.Večera u Kyotu
14.Moje prvo kupanje u Japanu

Kako smo zavolili Japan 2017

Pripreme
1. Dojmovi s putovanja
2. Subaru
6. Pjevamo Subaru
3. Čekamo nočni pogled
4. Mislima u Japanu
5. I tablet je tu

Torii on Miyajima, Hiroshima

1. Osaka Castle
2. Treba imati sreće
3. Sanja Matsuri
4. Vizure modernog Japana
5. Najviša zgrada Japana
6. Sayonara
7. U karaoke baru
8. Udon za ručak
9. Podzemlja velegrada
10. Vesela pjesmica
11. Beskućnik
12. Mikoshi
13. Ljepota kimona
14. Život je igra
15. Žice, žice, žice ...
16. Slobodno kao ptica
17. Ugodan restorančić
18. Kitayama cedar
19. U prvom redu partera
20. Shinjuku, Tokyo
21. Miyajima

,

26.10.2010., utorak

24.10.2005.-24.10.2010.
Pet godina dugo je ili kratko razdoblje. Sve ovisi o tome kako gledamo i kako smo ih proživjeli. Meni je ovih pet godina na blogu promijenilo život. Ispunilo me saznanje da Mogu i da Znam ono o čemu nikada nisam ozbiljno razmišljao. Koliko mi je nekada pisanje, čitanje i sve ovo što sada radim na blogu bilo strano i nezanimljivo, toliko sada uživam u takvom stvaranju. Ispunja me zadovoljstvo kada vidim da nekoga zanima ovo što stvaram i ostavljam kao zrnca u svjetskoj riznici znanja.

Interesantno mi je ponekada se vratiti prvom blogu i pogledati kako sam onda pisao i stvarao. Danas mi je pomalo smiješno vidjeti tekstove koje sam pisao bez interpunkcija. Bilo je to zbog jednog ružnog iskustva koje sam imao sa virusom nakon kojega sam jako teško vratio sve dokumente koji su u tekstu sadržavali kvačice. Mislio sam i kako će drugi koji budu otvarali moje tekstove, a zbog razlika u pismu, možda imati slične probleme. To moje “mekano” razdoblje, na sreću, nije dugo trajalo.
Nakon prvoga uslijedio je drugi, ovaj blog, koj je u početku zamišljen kao isključivo tematski. Pa treči blog, pa češki blog, pa blog za zajebanciju, koj sam kasnije uklonio, pa blog za igru sa dizajnom.
Svaki je novi blog morao biti ljepši od prethodnih, svaki mi je novi pružio nova zadovoljstva.

Mnogi su blogeri prošli mojim stranicama. Mnogi već odavno ne pišu.
U radu mi je vodilja uvijek bila iskrenost i sloboda izražavanja. Iskrenost u pisanju i komentiranju. Uvijek sam cijenio iskrene komentare, bili oni pozitivni ili negativni, umjesto komentara reda radi. Uvijek sam rekao svoje mišljenje, dopadalo se to blogeru ili ne. Znam da ima blogera kojima se takav moj nastup u komentarima nije dopadao i odavno više ne dolaze. Uvijek sam stojao iza onoga što sam napisao u tekstu ili komentaru i nikada mi ni na kraj pameti nije padalo da nekome ograničavam njegovo pravo na njegovo razmišljanje. Žestoke diskusije koje su se ponekada vodile bile su začin napisanom. Komentare sam zabranio nekolicini blogera kojima je jedini i isključivi cilj bilo vrijeđanje.
Uvijek sam rado savjetom pomogao kada bi netko pomoć zatražio.

U epidemiji ličnjaka (Facebooka) ostao sam po strani. Ne pada mi ni na kraj pameti. Uživam u svome radu i idem dalje svojim stubama.