23.05.2008., petak

GARDALAND...Poklon za rođendan

Volite primati poklone? A tko ne voli! Koji su vam pokloni najdraži? Pa sigurno oni koji su ostvarenje vaših želja ili snova. San, životna želja moje vragolaste Drage bio je da sjedne u vlakić smrti. Svaki puta kada bi na teveu gledali reportaže o tim vratolomnim izazovima Draga bi sva ozarena maštala kako bi bilo ludo sjesti i provozati se. Napokon joj se želja i ostvarila. Luda se želja pretvorila u još luđu priču. Pa krenimo od početka. Dok je ležala u bolnici , očekujući sa strahom svaku novu pretragu, vidjeli smo na oglasnoj ploči poziv na izlet u Gardaland. -Da nazovemo i pitamo? Pa to je tek za dva tjedna, upravo dan, dva nakon rođendana. Valjda će do onda izaći iz bolnice. Za manje od pola sata aranžman je već i uplaćen. Bili smo kockari velikoga stila. Otpusno je pismo dobila dan prije izleta. Do zadnjega dana nismo znali da li ćemo moći otputovati. Put i vrijeme priča su za sebe. Kiša koja je danima padala nije obećavala ništa dobro. I to je jutro uporno kišilo. Prestalo je padati tek na dijelu puta kroz Italiju. A zatim skoro nadomak cilju opet kiša. Pa onda puče guma na autobusu. Jedva smo se dovukli do Gardalanda. I tada se desilo čudo. Dok smo izlazili iz busa kiša je prestala, razvedrilo se. Čitavo poslijepodne prekrasno proljetno vrijeme. Nakon uživanja i ludih uzbuđenja, čim smo sjeli u bus, ponovo se naoblačilo i prije nego smo krenuli počeo je prolom oblaka. Ulaz u Gardaland Napokon ostvarenje životnog sna. Draga sva treperi u ludom uzbuđenju dok čekamo da vodić kupi karte. Gdje okrenuti objektiv i šta slikati na ulazu u svijet iz snova. U daljini vidimo vrhove ludih izazova a vodić još nije sredio ulaznice. Veliki slap izazov je za učiniti fotku. Odmah nakon ulaza jedan je od najvećih izazova Blue Tornado Već na sam pogled izgleda ludo. Osjetite kako vam se trnci penju nogama a adrenalin raste. Draga van sebe od uzbuđenja. Hrabro smo stali u red u kome je bilo sto, dvijesto i više onih jednako ludih kao i mi. U prvi tren čovijek pomisli da li se uopće isplati čekati. A onda vidite da red nije statičan, da stalno idete naprijed i polako se primičete svojoj sudbini. Obavijesti da nije za one sa slabim srcem, živcima, sa povredama, da nije za niže od 1,5m dižu vam polako tlak i uzbuđenje. Pogled na lude vožnje doprinosi uzbuđenju koje u nama raste. Na tren i pomislimo hoćemo li moči, jesmo li za to. Da li odustati dok je vrijeme. I onda odjednom i mi smo na redu. Kompozicija od deset pari sjedala. Draga i ja hrabro sjedamo jedno do drugog, preko prsa nam se spušta konstrukcija, osiguranje sa držaćima da se imamo za šta držati. Počinje polagani uspon prema vrhu. A onda nas u trenu naginju naprijed, ostajemo visiti nad ponorom i ludilo počinje. Osjećaj kao da ste u vešmašini obješeni iza repa aviona. Zapravo čovjek i ne stigne shvatiti šta mu se sve dešava. Na kraju po izlasku noge klecaju i jedva shvaćamo da smo ipak preživjeli. Najgore smo prošli i sve je drugo bilo uživanje i zabava. Slijedio je vlakić u Mamut parku. Lijepi mali ludi vlakić. Nakon par minuta čekanja u redu, kada smo već pomislili kako smo brzo na ukrcaju ugledali smo nekoliko stotina ljudi kako čekaju u redu. Stvar je u tome da se u krug ulazi između zidova koji zaklanjaju pogled sve dok niste unutra i ne vidite pravo stanje. No čekanje ni ovdije nije teško. Red napreduje relativno brzo. U mnoštvu uočavamo turiste iz valjda pola Europe, svih boja i rasa. Iza nas redovnice sa djecom veselo pjevaju i šale se. Vožnja vlakićem lijepa. Usponi, padovi, okreti u punoj brzini. Dovoljno uzbuđenja za one koji ne traže previše. Vožnja Mamutom Nastavljamo obilazak. Time voyager. Naziv obećava. Nakon ulaska u objekat najprije razoćaranje. Stojite u nekakvom predvorju i slušate tipa kako vam nešto laprda sa moritora na zidovima. I upravo kada pomislite odustati uvod prestaje i ulazite u dvoranu za 3D projekcije, dobivši pri ulasku i prikladne naočale. Doživljaj je upravo fantastičan, oduševljavajući. Osjetite kako se trese brod kojim ste krenuli na fantastično putovanje. Likovi su vam nadohvat ruke, vidite kako vas napada jato šišmiša, osjećate lepet krila na nogama. Trzate se kada vas napadaju nemani ili poželite rukom dohvatiti mala umiljata stvorenja ispred vas, osječate kapi vode kada letjelica pada u more. Ovo se jednostavno ne može propustiti. Mi smo se oduševljeni vratili da još jednom doživimo tu ljepotu. Vlak smrti (Roller Coaster) jednostavno je bio nezaobilazan. Ipak je on bio izazov koji nas je odveo na ovaj izlet. Mislimo da je toliko poznat da i nije potrebno opisivati uzbuđenja koja pruža. Nakon vlaka smrti lagana vožnja Gusjenicom Ono što nas je posebno oduševilo bio je odnos prema tuđim stvarima. Na objektima gdje je obavezno odlaganje naprtnjača i svega što vam smeta možete sve slobodno odložiti sa strane, bez nadzora. Ni jedan tren nismo brinuli da će nam nešto nestati dok se ne vratimo. Ovo je tek dio onoga što smo obišli i doživjeli, a obišli smo tek dio. Za potpun obilazak potrebno je daleko više vremena od jednog popodneva. Sjedeći opuštena u busu Draga je rekla: "Ljubavi ostvario si mi životni san" NAPOMENA: Kako Draga još uvijek ne može koristiti desnu ruku za pisanje još neko vrijeme neće pisati nove postove. 28.05.08...Naše prvo ovogodišnje kupanje u moru. Vrijeme prekrasno, more ugodno za kupanje. U povratku i branje trešanja, također prve ove godine. Jedno prekrasno popodne. Na našim češkim blogovima Euridika i Moře lásky predstavljamo se češkim prijateljima

- 23:22 - Pusti vodu (50) - Isprintaj - #

18.05.2008., nedjelja

SRETAN ROĐENDAN, TEUTA

Prije dvije godine upravo ti ovim riječima i ovom ružom čestitah rođendan. Želio sam ti pokloniti ljubav i ljepotu. Danas imam sve što sam ti onda poklonio i neizmjerno sam sretan. Volim te Ljubavi moja

- 00:25 - Pusti vodu (35) - Isprintaj - #

04.05.2008., nedjelja

Cvijet poklonjen srcem

Kada sam joj popodne poklonio cvijet, nakon dugog zagrljaja punog topline i poljubaca, nakon njene suze, znao sam da ću napisati jedan od najljepših postova. A sada već satima sjedim pred kompom, slušam blues, gledam njenu sliku i mislim kako pisati. Kako početi kada je samo Ona u mislima? U ovim trenucima ja sam Ona, pun sam Nje, pun Njenog daha. (U praznoj sobi slušam Raya Charlesa ... Born to Lose...I Can't Stop Loving You...Here We Go Again...Drown in My Own Tears...) Njena slika sa prijateljicama na odjelu. Zamolila me da pišem o njima. A ja bih pisao samo i samo o Njoj, mojoj Ljubavi. Prije par je dana primljena u bolnicu. Bili smo sretni što se našao jedan jedini prazan krevet. Početnu sreću polako je smjenjivao osječaj izgubljenosti i tuge. Tješio sam ju kako je to na svega par dana dok se ne obave nužni pregledi, kako će sve brzo proči, kako... Dragi, najrađe bih uzela stvari i vratila se doma. Ne želim ovdije ostati. Iako mi je razum govorio da je radi nje nužno da ostane, iako sam pred Njom bio veseo i hrabar, u dubini svoje duše sam plakao. I ja sam želio da ju uzmem za ruku i povedem doma, u naš mali Raj. Čitav smo prvi bolnički dan proveli zajedno. Drugi je dan, blagdan, već bio malo lakši. Upoznala je nove prijateljice. (Janis Joplin...Little girl blue) Djevojke i žene sa odjela, svaka sa svojim vlastitim problemima, zajedno jedna drugu tješe, zajedno žive neki svoj normalan život. Bolnički život. Rekao bih kao da ste ih sreli kako upravo ugodno i bezbrižno čavrljaju uz kavicu na kakvoj osunčanoj terasi. A zapravo je ulaz na odjel, uz automat za kavu njihova terasa, njihov svijet u kome barem na trenutak zaborave svoje bolničke sobe. Ima tu i šale i osmjeha. Priče o vlastitim životima, planovima, obiteljima. Pa opet svaka priča koja krene nekako sama od sebe opet se vrača na bolnicu i doktore, na bolest. Gledam ovu sliku nasmiješenih prijateljica i osjećam suze (Einstuerzende Neubaten...Blume) Nastojim joj olakšati bolničke dane. Svaki dan radimo na moru pa ipak svaki slobodan tren poklonim Njoj. Ustah u 6 da bih ju iznenadio prije posla. Vratih se ponovo odmah čim svršismo na moru. (John Lee Hooker...I Cover Waterfront) I danas popodne sa mora sam trčao k Njoj. Mislio sam da ću u usputnoj cvjećarnici kupiti novi svježi cvijet za njenu sobu. Zatvoreno a meni se tako žuri. Ipak sam ja njen cvijet. Ležala je u sobi. Vidjeh njen osmjeh i radost. Osjetih njenu toplinu. Položio sam glavu na krevet, na njene grudi i prepustio se milovanjima. Bili smo tako sretni, bili smo tako zajedno Dragi, umoran si, nisi ručao...Znaš da danas ne možemo šetati...Idi doma i ručaj, odmori se Ustala je iz kreveta i otpratila me do vrata. Idi Dragi, sutra ćemo šetati... Još nisam ni napustio bolnički ulaz a već smo se čuli mobom. Voljela bih da nisi otišao, željela sam te još zadržati, vrati se Dragi. Čuo sam tugu u njenom glasu a znao sam da ne zna ono što sam ja znao prije nego sam krenuo...da ću se vratiti. Otišao sam do grada, kupio najljepši zumbul i vratio se. Čekao sam da završi sa većerom. Mislila je da sam već doma. Kako opisati njenu sreću kada je vidjela da ju čekam pred vratima. Kako opisati taj zagrljaj i svu ljubav koju sam osjetio u njenim usnama Volim te Ljubavi moja (Jane Birkin & Serge Gainsbourg...Je T'Aime Moi Non Plus) 8 svibnja I danas je jedan prekrasan gerber donesao sunce u Njenu sobu. Pretrage se i dalje nastavljaju. Volim te Ljubavi moja 9 svibnja Najljepši dan. Naš je najveći strah otklonjen. Čekamo nove pretrage 12 svibnja I danas je obavljen dio pretraga. Ostatak je zbog zauzetosti uređaja dogovoren tek za petak. Tko će dočekati da prođe još ovih par dana 14 svibanj Napokon će bolničke poljupce zamijeniti more poljubaca u našem Malom Raju. Pustiti će ju doma za vikend, rođendan, a onda ponovo bolnica i čekanje konačnih rezultata. Još smo nosili toplu odjeću kada je primljena u bolnicu... Željno te čekam Ljubavi moja 16 svibnja NAPOKON ZAJEDNO...A SADA MORE LJUBAVI Draga je uvjetno puštena iz bolnice. Mora se javiti ponovo u utorak kada se očekuju rezultati posljednjih pretraga. O njima ovisi daljnji tijek liječenja.

- 02:03 - Pusti vodu (71) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Videa iz Japana